Dokazao se i kao veliki strateg na klupi. On je jedini uspio da Bosnu i Hercegovinu odvede na jedno veliko takmičenje, i to na Mundijal u Brazilu 2014. Po tome, on je i najbolji selektor u istoriji BiH.
Godine i slava ga nisu promijenili i danas je otvoren za razgovore, posebno za novinare. Odmah je pristao na intervju, bez obzira na to što smo ga zatekli u šetnji ulicama Pariza.
A sve je počelo čestitkom.
– Na početku da iskoristim priliku da čestitam Borcu i svim ljudima u klubu i navijačima na osvojenoj tituli šampiona Bosne i Hercegovine. Želim im puno sreće u kvalifikacijama za Ligu šampiona – rekao je za na početku intervjua za Srpska info Safet Sušić.
Gledali ste finale Lige šampiona. Real Madrid je ponovo pobijedio u finalu.
Kako sam i pretpostavio, Borusija je imala svoje prilike; u prvom dijelu su napali Real, ali nisu iskoristili svoje šanse. Kraljevski klub je previše iskusan da to ne bi kaznio. Na kraju, zasluženo su osvojili novi naslov. Njima ne smeta ni smjena generacija.
Sezona je konačno završena, na redu je EURO u Njemačkoj. Poslije 24 godina Srbija će biti učesnik najveće smotre kontinentalnog fudbala. Mogu li Orlovi konačno da naprave neki iskorak?
Prvo želim sreću mom prijatelju Piksiju i šaljem mu puno pozdrava. Nije mala stvar kad odvedete reprezentaciju Srbije na dva uzastopna velika takmičenja. Piksi je bio veliki igrač, a zna posao i kao selektor. Vidi se to. Vidim, neki ga kritikuju, ali ljudi moji, mi tamo nikako da naučimo da je potrebno vrijeme da bi se ostvarili dobri rezultati. Vidite, Dalić je više od sedam godina selektor Hrvatske i osvojio je dvije medalje na Mundijalima. Uklopio je sve kockice i zato ima rezultat. Zato i Piksija treba ostaviti da radi i sigurno će doći rezultati.
Može li Srbija do drugog kruga?
Moram biti iskren pa reći da ne poznajem dovoljno reprezentaciju Srbije u ovom trenutku, ali tim koji ima igrače poput Vlahovića, Tadića, Mitrovića, Kostića, Milinković Savića, pa ovog Gudelja iz Sevilje, sigurno nije bez kvaliteta.
Može li taj kvalitet da se suprotstavi Engleskoj, Danskoj i Sloveniji?
Za Srbiju nije dobro to što je u grupi sa Engleskom i Danskom. Pazite, Englezi imaju strašan tim i svi vjeruju da je ovaj EURO prava prilika da se pokori Evropa. Srbiji neće biti lako u prvoj utakmici. Što se tiče Danske, ima ona narodna izreka „Čuvaj se Danaca i kad ti darove nose“. Ona najbolje oslikava ovu selekciju. Opasni i nepredvidivi. Možda Srbija može da izvuče neke pouke iz Francuske iz 1984. kad smo, tada kao Jugoslavija, protiv njih izgubili sa 5:0. Slovenci su napravili uspjeh samim plasmanom i šta god da naprave biće uspjeh za njih.
Spomenuli ste Dalića. Ni Hrvatima neće biti lako?!
E, oni imaju taj nacionalni naboj, kontinuitet, igrače koji dugo igraju zajedno i mogu da se suprotstave Španiji i Italiji. Da budem jasan, favoriti u ovoj grupi su Španija i Italija, ali ja ne bih otpisao Hrvate. Tu je i Albanija, koja je, kao i Slovenija, dolaskom u Njemačku napravila sjajan rezultat.
Ko su favoriti?
Za mene to su tri selekcije. Već sam spomenuo Engleze koji imaju sjajan tim, ali nekako kao prvi favorit mi se nameće domaćin Njemačka. Igraju pred svojom publikom, sve im je otvoreno i to je velika prednost. Tu je i Francuska, koja takođe ima strašan tim predvođen Mbapeom. U tu drugu grupu favorita stavio bih Španiju i Italiju.
Igrali ste dugo za reprezentaciju Jugoslavije i na mnoga takmičenja, poput Mundijala u Španiji 1982. i EURA u Francuskoj 1984, ispraćeni ste kao favoriti, a vratili ste se već poslije grupne faze. Šta je bio problem, zašto su izostali rezultati?
Vjerujte, i sam sam to dugo analizirao. Došao sam do zaključka da smo svi u bivšoj državi u to vrijeme sebe precjenjivali, a protivnike potcjenjivali. To u fudbalu nikad nije bilo dobro. Bili smo u Italiji blizu dobrog uspjeha 1990. Da smo prošli Argentinu mogli smo do finala, pa možda i do titule. I tad smo počeli očajno protiv Njemačke, potcijenili smo ih na otvaranju, ali kasnije smo se vratili.
Da se malo vratimo na Vašu igračku karijeru. Iz Zavidovića ste stigli u Sarajevo gdje ste ostali sve do odlaska u Pariz. Zašto niste prihvatili ponude „velike četvorke“?
Da, na Koševo sam stigao 1973. godine i poslije isteka prvog ugovora, u ljeto 1977, u Sarajevo i mojoj kući dolazili su ljudi iz Crvene zvezde i Partizana. Imali su veliku želju da pređem u Beograd. Dugo sam razmišljao. Moj brat Sead je u to vrijeme već dugi niz godina bio igrač Zvezde. Na kraju sam odlučio da ostanem. Presudila je moja ljubav prema gradu i FK Sarajevo. Želio sam da sa Koševa odem direktno u inostranstvo.
Bili ste na korak od italijanskih velikana?
Tu sam napravio veliku glupost. Imao sam ponude Intera i Torina. Ja sam stavio potpis na obični papir sa jednim klubom, a s drugim sam potpisao ugovor. Nisam znao da je i obični papir važan i mjerodavan. Uslijedio je spor i ja dobijem zabranu odlaska vani. Dobio sam tog ljeta, mislim da je to bila 1982, ponudu od zagrebačkog Dinama, ali sam ih odbio kao i Zvezdu i Partizan. Ljubav prema Sarajevu bila je jača.
Da li Vam je žao što niste otišli u Italiju?
Nije, jer odlaskom u Pari Sen Žermen sam napravio pun pogodak. Ostao sam u ovom klubu punih osam godina, a nagrada kao najboljem strancu u prošlom vijeku koji je igrao u klubu dokaz je da je sve išlo svojim putem i kako treba.
Napravili ste dugu pauzu, da li je u planu neki posao?
Da pauza je duga, ali za sad nemam nekih konkretnih ponuda. Vidjećemo, meni je fudbal sve u životu i ne mogu bez njega. I sad kad nemam angažman idem često i gledam mečeve. To je moj život.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu