Titula sa Crvenom zvezdom, nastupi za reprezentaciju Jugoslavije, veliki skandal sa srpskim pasošem kojeg je želio da se odrekne i onda ništa… Već godinama javnost nema detalje o životu Dejana Stefanovića (49), bivšeg defanzivca koji je ponikao u rodnom Vranju, a preko dresa beogradskih crveno-bijelih stigao i do Premijer lige u kojoj je igrao sa kapitenskom trakom oko ruke.
Bio je Dejan Stefanović prvi srpski fudbaler koji je sa kapitenskom trakom oko ruke predvodio neki tim Premijer lige. Ono što su godinama kasnije radili Nemanja Vidić i Bane Ivanović, pa povremeno i Aleksandar Kolarov i Nemanja Matić, Dejan je doživio još davne 2005. godine. Već tada bio je poznato ime na fudbalskoj mapi, iz rodnog Vranja je “Ćare”, kako su ga tamo zvali, krenuo na dalek put. Za seniorski tim Crvene zvezde zaigrao je 1992. godine, a nakon šest mjeseci u novobeogradskom Radničkom postao je i standardan u odbrani crveno-bijelih. Osvojio je duplu krunu u sezoni 1994/95, a već u januaru 1996. godine po prvi put se odselio u Englesku!
Koliko se Stefanoviću svidjelo u Engleskoj govori i poruka koju je poslao nekoliko godina kasnije – srpski pasoš mu više nije bio potreban! Davne 2006. godine, u jednom intervjuu britanskim medijima, tadašnji defanzivac Portsmuta naveo je da se deset godina nakon odlaska iz Zvezde više ne osjeća kao Srbin!
– Kroz dvije godine podnijeću prijavu za dobijanje britanskih papira. Kada budem dobio britanski pasoš, baciću stari, jer se uopšte ne osjećam kao Srbin. Došao sam u Engleske prije deset godina i nisam znao jezik. Međutim, brzo sam ga naučio, prihvatio vaš mentalitet, navike, a posebno mi se sviđa to što ovdje vlada red – rekao je Stefanović za Independent i dodao:
“Želim da upoznam Englesku i zato sa porodicom često odlazim na izlete na selo. Moja kćerka Dženi je prava engleska djevojčica – rekao je.
Dvije godine ranije, Dejan Stefanović je završio reprezentativnu karijeru. Zvanično, Stefanović je bio reprezentativac SR Jugoslavije od 1995. do 2003. godine, da bi 2004. godine saopštio kako selektori više ne treba da računaju na njegovo odazivanje pozivima u nacionalni tim. Nije ga pokolebalo čak ni mjesto u timu za Mundijal u Njemačkoj 2006. godine.
– Prije dvije godine sam odlučio da se povučem iz reprezentacije, a proljetos me je čak i bivši gazda Milan Mandarić ubjeđivao da promijenim odluku i pomognem plavima u Njemačkoj. Ipak, dosta mi je svega, jer su u mojoj zemlji stalno neka previranja i mislim da je bolje i za moju porodicu i za mene da ostanemo u Engleskoj – istakao je Stefanović u istom intervjuu.
Ni dvije godine kasnije Dejan Stefanović nije imao drugačije viđenje stvari – zapravo, postao je radikalniji! U razgovoru za dnevni list Kurir istakao je da ne osjeća nikakvu nostalgiju i da čak pet godina nije posjetio Srbiju, a da će u Beograd doći kad bude imao vremena!
– Bio sam tu 2003, kada sam posljednji put nastupio za reprezentaciju. Osjetio sam tada da je vrijeme za mlađe igrače, zašto bih ja zauzimao mjesto u timu talentovanim momcima? Inače imam mnogo obaveza u Engleskoj, sezona je duga, ćerka ide u školu, tako da nemam slobodnog vremena. Nisam nostalgičan, ali planiram da posjetim Beograd kada mi se ukaže prilika – rekao je Stefanović, koji je tada imao gotovo decenijski staž u Engleskoj.
Zajedno sa Darkom Kovačevićem potpisao je za Šefild Venzdej 1996. godine, čiji je dres nosio tri i po sezone. Nakon avantura u Peruđi i OFK Beogradu, uslijedile su četiri godine u dresu holandskog Vitesea, a zatim Portsmut, vjerovatno i najvažniji dio njegove karijere. U klubu Milana Mandarića postao je oslonac u defanzivi, jedan od najbitnijih igrača u svlačionici, ali i kapiten čiji se glas čuje u kancelarijama klupskih čelnika. Uticao je na smjene menadžera, postavljanje novih, kao i druge poslove inače nekarakteristične za inostranog fudbalera u engleskom klubu. Kraj karijere dočekao je baš na Ostrvu, nakon jedne sezone u Fulamu i jedne u Noriču. Istina, kratak period nosio je dres lokalnog niželigaša Havant i Vaterluvila, ali to je bilo nakon što je završio sa profesionalnim izazovima.
A oni su i na klupskom i na reprezentativnom nivou često bili obilježeni skandalima. “Mnogo pije i mnogo puši”, rekao je navodno Hari Rednap jednom prilikom, o fudbaleru sa kojim je dva puta sarađivao u Portsmutu. Ali, izuzetno su se dobro razumjeli – iskusni stručnjak bio je Mandarićeva karta za opstanak, a Stefanović trenerova produžena ruka na terenu u borbu za čuvanje statusa u elitnom rangu engleskog fudbala.
Samo nekoliko mjeseci prije nego što će Hari Rednap po drugi put sjesti na klupu Portsmuta, Dejan Stefanović je označen kao jedan od ključnih ljudi za smjenu trenera u timu sa južne engleske obale. Francuski stručnjak Alan Peran morao je da napusti klub.
– Ne kažem da je loš trener, ima on svoje kvalitete, ali oni ničemu ne služe u Engleskoj. Nikoga nije želio da sluša – istakao je Stefanović nakon promjene na mjestu šefa struke, iako mu je upravo Francuz dodijelio kapitensku traku.
Zvanično, Stefanović se penzionisao nakon sezone 2010/11, a finiš karijere obilježile su mu brojne povrede zbog kojih nije mogao često da bude na terenu. Tih godina je u pojedinim intervjuima pričao kako se priprema za život poslije fudbala, čak i navodio da se školuje kako bi ostao da radi kao trener, ali za sada nema podatak da je započeo takvu karijeru. U javnosti se pojavljuje rijetko, o njegovom privatnom životu ne zna se mnogo, a navodno sa porodicom i danas živi u Engleskoj.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu