Najpoznatiji je po svom radu u Partizanu.
– Da bih u potpunosti napravio igru koju ja hoću u periodu od tri prelazna roka, odnosno godinu dana. U Partizanu ne možete da tražite godinu dana. Ovdje te niko neće trpjeti. Kad sam došao u Partizan, prvo što sam rekao jeste da ako navijači na tribinama za tri mjeseca ne vide razliku od ovog sad, onda ja nisam za ovaj posao. Navijači, mediji, ljudi u klubu, stručnjaci, moraju da vide pozitivnu razliku za tri mjeseca svakodnevnog rada od momenta kad si došao – govori Milošević.
Nije potrajao dugo njegov mandat u Humskoj, a kao kulminacija nezadovoljstva bilo je poznato impulsivno šutiranje mikrofona pokraj klupe. Poslije toga je dao ostavku, prenose Sportske.net.
– Jasno mi je bilo da više od toga ne možemo. Ta odluka je došla poslije ekscesa u Novom Sadu. Niko ko se bavi ozbiljno fudbalom to ne smije radi i ja sam tad shvatio da to više ne smijem da radim. Onda ići dalje u rizik da se to ponavlja je glupo i besmisleno. I ja i stručni štab smo vidjeli da ne možemo više da pomognemo ekipi. Uvijek sam gledao da ja idem prvi, prije nego što mi pokažu gdje su vrata – kaže Milošević.
Dao je i svoje viđenje problema čestih smjena trenera na ovim prostorima.
– Prvo dolaze zvižduci sa tribina, pa kritike na društvenim mrežama što svi imaju mogućnost. Onda dolaze osude navijača, to prepoznaju ljudi koji vode klub ili savez, pa dođu na to mediji. Pritisak medija je isto toliko veliki, čak nezgodniji. Mediji i navijači stave u procijep uprave i one se uvijek odluče da smjene trenera ili selektora. I onda ti isti mediji i navijači kritikuju uprave što često mijenjaju trenere. Ako hoćete kontinuitet, morate tako da djelujete – istakao je Milošević.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu