Stevan je drugo koljeno Mićića rođenih u Sjedinjenim Američkim Državama u koje je posle Drugog svetskog rata došao njegov deda. Iz mjesta Amajlije u Republici Srpskoj stigao je do Čikaga poslije ratnog zarobljeništva i mnogih nedaća, pa ne čudi što sin i unuk nose njegovo borbom proslavljeno ime Stevan u ovom slučaju rvačkom.
– Moj otac je zapravo rođen u Sjedinjenim Državama, ali moji deda i baba su imigranti iz Republike Srpske. A moj deda je zapravo bio ratni zarobljenik u Drugom svjetskom ratu u Njemačkoj. I tako, kada je došao u SAD, on je pisao za srpske, srpsko-američke novine pod nazivom Srbobran. Te novine i dalje postoje. I tražio je sponzora da dođe i da radi. I tako je došao, kao i njegov brat – rekao je Stevan Mićić
Put je naveo Mićiće nazad u Srbiju, ali samo na kratko.
– I poslije nekoliko godina rada u SAD, deda je otišao nazad u Srbiju. Upoznao je moju babu i vjenčali su se i vratili u SAD. I moja porodica, porodica mog oca je tamo rođena. Tako su došli. Tako da je moj tata zapravo, kao i njegov brat i sestre, učio engleski u školi. Dakle, srpski im je bio prvi jezik. I znate, preselili su se u oblast u Indijani blizu Čikaga. Tamo živi mnogo Srba i dobra je zajednica. To je priča moje porodice – dodao je Mićić, navodi Sportal.
Životni, a i sportski trener Mićiću je otac. Sem toga, postali su i biznis partneri zajedničkim otvaranjem kluba Galaksi u Čikagu.
. Veoma smo bliski. On mi je kao najbolji, nešto poput životnog trenera, da tako kažem, jer me trenira od malena. On me najbolje poznaje. On razumije rvanje na najvišem nivou i uv8uek mi daje… Možemo da izvršimo prilagođavanja, promjene i da se osjećam najbolje. A kada odemo sa treninga, nemamo više pitanja jer smo uradili sve što je trebalo. Tako da sam veoma siguran sa njim. Dajem sve od sebe kada radimo zajedno. I tako mi je pomogao da osvojim zlatnu medalju prošle godine i pomoći će mi da pobijedim, ako Bog da, ove godine u Parizu – rekao je Mićič.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu