Ne samo da ima odlične brojke u svojoj sezoni u Marusiju, nego je uspio da povede tim ka nešto mirnijim vodama, dalje od briga za opstanak u najjačem takmičenju.
Ove sezone on bilježi u prosjeku 13 poena uz 5,4 skoka u prvoj ligi Grčke i to je jasan pokazatelj da i dalje ima snage i motiva za borbu na najvećoj sceni.
Ipak, Raduljica je u intervjuu za grčki Sportal podvukao da bi jako volio kada bi se jednog dana vratio i zaigrao u Evroligi.
– Možda ljudi zaboravljaju da je i košarka čudan posao. Prošle sezone u Crvenoj zvezdi sam pokazao da mogu da igram, a sada se vidi razlika u odnosu na prošlu godinu. Još jednom bih rekao da prošle godine nisu željeli da rizikuju. A mogao bih da imam ulogu u Evroligi… Bilo bi teško igrati 30 minuta na ovom nivou, ali mogao bih da imam ulogu ako bi neko bio otvorenog uma da mi ustupi mjesto – rekao je Raduljica.
Kaže da je u njegovim godinama teško napraviti još jedan dodatak iskorak i da je srećan što može da se zadrži na trenutnom stanju.
– U ovim godinama ne osjećam nikakav napredak u igri, da budem iskren. Trudim se da budem takmičarski spreman za svaku utakmicu i hvala Bogu da sam zdrav, spasio sam se tokom karijere, ali kao što možete zamisliti kao centar nije lako igrati skoro 30 minuta na svakoj utakmici. Ostajem u formi. To je najveća razlika i pokušavam da se malo prilagodim tempu tokom sezone i sada se sezona bliži kraju i igrači se umaraju, kao i ja. Ovo je najveća razlika.
Kaže da bi bez ikakve sumnje prihvatio ponudu da i naredne sezone ostane u istom timu, ako sa tim budu saglasni u Marusiju.
– Nesumnjivo. Sa ljudima iz kluba još nismo razgovarali o tome, ali kao što znate ja volim Atinu i kao što sam rekao – volim tim, ljude i navijače. Vidjećemo na kraju sezone kako će se stvari odvijati, ali meni bi to bilo dovoljno. Uvijek kažem kada me ljudi pitaju gdje je moj omiljeni grad na svijetu, ja kažem u Grčkoj. Ima mnogo lijepih gradova u smislu arhitekture ili prirode. Ono što čini razliku je energija ljudi. Ljudi su ovde duša i srce zemlje i grada. Ne osjećam se kao da sam daleko od kuće. To je druga stvar koju naglašavam. Ne osjećam se kao autsajder. Volim ljude, vrijeme, svi vole vrijeme i more – dodaje nekadašnji reprezentativac Srbije.
Podvukao je Raduljica i kako bi voleo da ga pamte ljudi kada bude završio svoju košarkašku karijeru.
– Ljudi te pamte kako uvijek žele. Nemam šta da kažem jer ljudi biraju kako će da te pamte. Kao 2014. na Svjetskom prvenstvu kada sam postigao nekoliko koševa iznad glave, neke igre su bile i bolje, ali sam istovremeno imao i srećan pogodak i svi govore u mojoj karijeri kako sam postigao taj koš. Želim da me pamte kao skromnog momka, dobrog saigrača, čovjeka koji nikoga na svijetu nije vrijeđao kao protivnike, jer je to istina. Ljudi ne pridaju veliki naglasak tim sposobnostima, ali to je u redu – zaključio je Raduljica, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu