Rukovodstvo kluba iz Laktaša je sastavilo izuzetno respektabilnu ekipu za konkurenciju na Jadranu, tako i u Ligi šampiona, u kojij su neočekivano doživjeli svih šest poraza i završili takmičenje.
Međutim, u ABA ligi je drugačija situacija gdje pružaju izuzetno dobre partije, zabilježili su neke velike pobjede protiv Budućnosti u svojoj dvorani i skinuli veliki skalp u Beogradu protiv ekipe Partizana.
Jedan od vinovnika tih velikih uspjeha je sigurno i njihov kapiten, Dragan Milosavljević. Iskusni bek je primjer svim igračima u taboru Igokee. Bespoštedno zalaganje na terenu i van njega je ono što ga je krasilo kroz njegovu veliku karijeru.
Milosavljević je tako u okviru novogodišnjeg specijala Srpskainfo pričao o trenutnom stanju u Igokei, ambicijama ekipe, Ligi šampiona, njegovom bivšem klubu Partizanu, poređenju velikih trenererskih magova Duška Vujoševića i Željka Obradovića, te osvajanju srebrne medalje na Evropskom prvenstvu sa selekcijom Srbije 2017. godine…
Kako biste ocijenili dosadašnji dio sezone Igokee?
Pokazali smo u dosadašnjem dijelu sezone da smo dobar tim i da možemo da igramo sa velikim ekipama. Ovu polusezonu bih ocijenio kao dobru, dobijali smo velike ekipe. Naravno, tu se izdvaja pobjeda protiv Partizana u Beogradu. Nadam se da ćemo da nastavimo u istom ritmu i kako bude sezona odmicala da ćemo biti još bolji.
Igokea je doživjela svih 6 poraza u Ligi šampiona, koji je razlog lošijih igara u tom takmičenju?
Od starta smo dobili tešku grupu. Zadesile su nas ekipe sa velikim budžetima i ambicijama. Prije svega stigao nas je put i teška gostovanja u ABA ligi, kao naravno i povrede i virusi koji su nas na našu nesreću uhvatili. Te utakmice u Ligi šampiona nisu naša realna slika i opet mislim da nismo uspjeli da preslikamo naš kvalitet koji smo prikazali u ABA ligi.
Nakon ispadanja iz Lige šampiona, ekipi je ostala ABA liga, kakve su Vam ambicije do kraja tog takmičenja?
ABA liga je izuzetno izjednačena liga. Pokušaćemo da dođemo do plej-ofa koji je sigurno naš cilj. Međutim tu su dva vječita rivala koji su evroligaške ekipe, Cedevita, Budućnost, Mega koja je izuzetno mlada ekipa. Zvezda i Partizan su članovi najelitnijeg takamičenja pa su po igri i budžetima daleko od ostatka ekipe. Svakako, ne smiju se zaboraviti Zadar, Borac Čačak, Derbi. Stvarno ove sezone svako svakoga može da pobijedi, ali na nama je da se borimo do kraja.
Kao nekadašnji kapiten Partizana, ne propuštate utakmice voljenog kluba. Kako vidite igre crno-bijelih?
Krenuli su malo sporije u sezonu, ali su onda dobili dva derbija zaredom. Sada izgledaju veoma moćno, zadržali su kostur ekipe od prošle sezone. Imaju ogromnu podršku navijača što ih sigurno gura ka naprijed, te mislim da imaju veliku šansu za ulazak u TOP 8, te da odu i na fajnal-for koji mi Grobari svi željno očekujemo. Drago mi je da je Partizan tamo gdje mu je i mjesto, nakon nekoliko prethodnih sezona gdje mu je bilo izuzetno teško, nakon godina borbe izašli su na pravi put. Stvarno su utakmice u Areni spektakl, Željkova energija i kako on vodi utakmicu, način na koji svi oni igraju predstavljau sprecijalnu vrstu užitka.
Možte li da uporedite period Vašeg boravka u Partizanu i ovaj današnji tim crno-bijelih?
Bio je totalno drugačiji koncept, budžet je bio dosta manji. Dule je tada volio da radi sa mlađim igračima koji su stasavali u Partizanu i poslije išli dalje. Sada je koncept drugačiji. Budžeti uopšte nisu za poređenje ni tada ni sada, ali Partizan je svakako veliko ime koje je izbacilo veliki broj odličnih igrača koji su pravili nevjerovatne igrače.
Bili ste član reprezentacije Srbije 2017. godine na Evropskom prvenstvu gdje su Orlovi izgubili u finalu od Slovenije, kakvi su Vaši utisci iz reprezenativnog perioda?
Mi smo te pripreme krenuli sa 18/19 igrača, ali su se nažalost nekako svi povrijeđivali pa nas je na kraju ostalo 12. I mi koji smo ostali zdravi na kraju smo otišli na Evropsko prvenstvo. U toj ekipi osim Bobija i Bogdana, nisu to bila neka zvučna imena, pa smo tako nekako bili ispraćeni bez neke velike euforije te se nije očekivao neki veliki rezultat. Međutim mi smo kao ekipa igrali sjajno, dopunjavali jedan drugog, borili se i to je stvarno izgledalo lijepo sve do finala gdje smo očigledno ostali bez snage. Meni je to definitivno najdraži i najveći uspjeh u karijeri. Sigurno da ću do kraja života pamtiti te utakmice i to druženje jer smo stvarno bili svi kao jedan.
Za kraj koje su Vaše želje u 2024. godini?
Najbitnije je da ostanem zdrav i moja porodica, a što se tiče sportskog uspjeha da mi iz Igokee ispunimo te neke ciljeve koje smo zacrtali i takođe bih volio da vidim Partizan na fajnal-foru Evrolige.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu