Siniša je hrabro vodio svoju borbu protiv teške bolesti sve do kraja, ali je nažalost preminuo prošlog decembra nakon tri godine izazovnog perioda.
Godina je prošla, ali ono što nikako ne prolazi je tuga.
– U početku je bilo užasno. Osjećala sam ga u kući, svuda… Tada sam odlučila da živim, da ne klonem. Nikolas, najmlađi sin, vidio bi me samu i pitao kada ću da izađem. Onda sam se okružila prijateljima, trudila sam se da me ne vide tužnu. Moji osmjesi bili su usiljeni. Sa Sinišom u srcu. On će uvijek biti tu, sve dok me bude. Naći ću ga ponovo... – započela je Arijana u velikom intervjuu za italijanski magazim “Či”
Arijana se suočila s negativnim komentarima i objasnila kako je odgovorila na njih.
– Neki su me vidjeli kako pijem aperitiv, bilo je i onih koji su me osuđivali zato što sam se na određeni način obukla… Ali, ne hodaju u mojim cipelama. Sudite mi, nije me briga. Imam brata koji je patio od depresije, razumijete? I sama sam rizikovala da upadnem u takvo stanje. Ne mogu, nisam mogla, ne bi trebalo… Moramo da počnemo ispočetka, Siniša bi to želio. Ali nedostaje, kao vazduh. Provela sam skoro četiri godine po bolnicama. Moj muž imao je dvije transplantacije koštane srži i radovao se svakom testu koji je dobro prošao. Gledala sam kako se ljudi bore da produže svoj život… Jedno je pričati o bolu, drugo je doživljavati ga. Nedjelju dana prije nego što je umro moj suprug je pretrčao deset kilometara, a ja treba da se slomim i padnem u depresiju? Ne! Siniša je bio rođeni borac, hrabro se držao do posljednjeg trenutka. Izgubio je samo posljednju rundu, baš onda kada smo se svi ponadali da je dobio meč i da će sve biti dobro. Porodica je bila uz njega, nisu se odvajali, doživio je da postane djed… Nastavljam da živim za svoju djecu – istakla je Arijana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu