Da li je u pitanju bio nedostatak znanja, talenta ili sreće da naprave nešto veliko na zelenom pravougaoniku, pitanje je koje će sebi postavljati fudbalski zaljubljenici kad se spomenu imena Murinja, Sakija, Viljaša Boaša, Nagelsmana, Zakeronija, Sampaolija, Keiroša…
Posebni od anonimusa do 30 trofeja
Žoze Murinjo je osoba oko koje se mnogo toga vrti kad je u pitanju trenerski posao u Evropi. Iako mu je otac bio golman, Žoze nije mario za defanzivu. Želio je da bude napadač, pa je od 1980. do 1987. izmjenio nekoliko klubova. Nije zabilježio ništa posebno noseći dresove Rio Avea, Belenensensa, Sesimbra i Komercia Indusrtie. A trenerskim poslom počeo je da se bavi sasvim slučajno. Kao mladić, koji je u ranim dvadesetim okačio kopačke o klin, nije maštao da se bavi i dalje sportom, ali jedan poziv bio je presudan. Bobi Robson ga je angažovao kao svog prevodioca i počeli su saradnju u lisabonskom Sportingu i Portu, a nastavili u Barseloni. Robson je presudno uticao na Murinja koji je od slavnog Engleza dosta toga naučio, a rezultati njegove trenerske karijere su impresivni. Vodeći klubove poput Porta, Čelzija, Intera, Real Madrida, Mančester junajteda, Totenhema i Rome osvojio je 30 trofeja, a ovim nizom mnogi svjetski vrhunski treneri ne mogu da se pohvale. Murinjo je Čelziju donio prvi naslov šampiona Premijer lige poslije decenija čekanja, sa Interom je osvojio triplu krunu, briljirao je i na klupi Real Madrida, Porto je doveo do naslova prvaka Evrope, ali i pobjednika Kupa UEFA.
Saki, od igrača amatera do trenera reformatora
Gdje god je radio Arigo Saki je napravio rezultatski bum, a sa velikim poštovanjem njegovo ima se i danas spominje u Parmi i Milanu.
Igračka biografija Ariga Sakija je prazna. Bio je ovaj trener igrač nekoliko amaterskih nižerazrednih klubova i to je sve., Niko nije mogao da predvidi blistavu trenersku karijeru.
Trenerskim poslom počeo je da se bavi već sa 30 godina i radio je sa juniorskim timovima, a punu afirmaciju stekao je u Parmi. Sredinom osamdesetih godina sa ovim klubom je je napredovao i prolazio rangove takmičenja sve do plasmana u Seriju A. Često govori da su fudbalski zajedno rasli on i Parma.
Odlični rezultati nisu ostali nezapaženi. Berluskoni i Galijani dovode ga u Milan 1987 i to je bio prvi korak u slaganju kasnije moćnog kluba s kojim je osvojio i dvije titule prvaka Evrope. Saki je složio onaj čuveni trio iz Holandije, Gulit, Van Basten i Rajkard koji je crveno crnima donio mnogo radosti kasnije. Sakija su zvali i reformator, jer je on upamćen kao trener koji je usavršio sistem 4-4-2 sa dva štopera pozadi, dok su ostali timovi igrali sa liberom.
Beniteza otpisao Real, spasila ga Valensija
Rafa Benitez je još jedan trenerski velikan koji nije imao igračku karijeru. Počeo je da igra fudbal u Real Madridu, ali u prvom timu “kraljevskog kluba” nije dobio priliku. Kasnije je nastupao za trećeligaše, ali bez uspijeha. Vratio se u Real Madrid i trenrirao mlađe kategorije, a onda se samostalno otisnuo u trenerske vode. Trenersku karijeru je gradio u Valjadolidu, Osasuni, Ekstremaduri i Tenerifama. Nakon dobrog posla u ovim klubovima stigao je poziv Valensije i 2001. godine Rafa Benitez kreće u trenerske visine. Sa ovim klubom je osvojio dvije titule šampiona Španije (2002. i 2004), kao i Kup UEFA pobjedivši u funalu Olimpik iz Marselja sa 2:0.
Nakon Valensije uspješno je vodio velikane poput Liverpula, Intera, Čelzija, Napolija, Real Madrida, Njukasla i Evertona.
Već nekoliko godina karijera mu je u padu. Nedavno je dobio otkaz u Selti, jer nije uspio ovaj klub da stabilizuje, pa je tim iz Viga u opasnoj zoni i predstoji mu borba za opstanak.
Andre Viljaš Boaš kopija Murinja
Nedugo nakon Murinja, koji je u to vrijeme već gradio trenersku karijeru i ime u Portugalu se pojavio njegov naslednik. Nije želio da igra fudbal, a u njegovoj domovini prozvali su ga “fudbalski intelektualac”.
Poput Murinja i na Viljaš Boaša presudnu ulogu imao je Bobi Robson. Dok je bio trener u Portu, ovaj Englez je živio u istoj zgradi gdje i mladi Viljaš Boaš koji je u to vrijeme imao samo 17 godina. Robson je prepoznao taj talenat i insistirao da se ovaj mladić posveti trenerskom poslu. Dobijao je Viljaš Boaš licence, polagao sve bez problema. Robson ga je kao pomoćnika iz Porta poveo u Barselonu. Nakon toga znanje je sticao u Ipsviču uz Džordža Barnlija. Vratio se u Barselonu i bio pomoćnik Luju van Galu, a nakon toga bio je asistent Žoze Murinju u Portu u slavnom vremenu kad je ovaj klub vratio titulu prvaka Evrope. Murinjo nije htio da se odrekne usluga Viljaš Boaša ni u Čelziju i Interu.
Rastao je Viljaš Boaš uz trenerske veličine i učio od najboljih, pa je sa 32 godine odlučio da se osamostali. Počeo je sjajno u Akademici, a onda je stigao u Porto s kojim je u sezoni 2010/2011.osvojio sve što je mogao. Titula, kup, superkup, Liga Evrope završili su vitrinama Porta. Preko noći postao je najplaćeniji trener. Uslijedio je odlazak u Čelzi koji je morao Portu da plati 15 miliona evra klauzule za prijevremeni raskid.
U Londonu se Viljaš Boaš nije snašao i poslije samo godinu dana dobio je otkaz. Kasnije u Totenhemu, Zenitu, Šangaju i Olimpiku iz Marselja nije imao uspjeha.
Nagelsman, trener mlađi od igrača
Aktuelni selektor Njemačke Julijan Nagelsman jedan je od rijetkih trenera koji je često bio mlađi od igrača koje je trenirao. To mu nije smetalo da postane jedan od najperspektivnijih stručnjaka. Igrao je za mlađe kategorije Augzburga i Minhena 1860, ali je zbog povrede koljena rano okačio kopačke o klin iako je imao samo 20 godina. Prve trenerske korake napravio je kao asistent tadašnjem treneru Augsburga Tomasu Tuhelu. Brzo je učio i napredovao pa je poziv iz Hofenhajma prihvatio objeručke i nije pogriješio. Za tri sezone (2016. do 2019.) sa Hofenhjmom se vinuo u visine i kao nagrada stiže poziv u Lajpcig. Ovaj klub je podigao u vrh njemačkog fudbala, a 2021. bili su vicešampioni na kraju sezone iza neprikosnovenog Bajerna. Uslijedio je prelazak u minhenski Bajern, koji je platio RB Lajpcigu obeštećenja od 25 miliona evra. Osvojio je sa Bajernom titulu, ali je podbacio u Evropi i zbog toga je otišao. Danas je selektor Njemačke i u njega polažu sve nade i vjeruju da bi mogao da osvoji EURO koji se ove godine igra u Njemačkoj.
Domaći trenerski magovi, a igrački anonimusi
I na prostorima bivše Jugoslavije ima trenera koji nisu imali igračku karijeru, ali su se kao treneri vinuli u visine. Ljubiša Tumbaković je najtrofejniji trener u istoriji Partizana. Igračku karijeru je okončao zbog teške povrede koljena.
Ono što nije uspio kao igrač jeste kao trener. Zenit u trenerskoj karijeri dostigao je nakon što je Ivica Osim zbog rata napustio klupu Partizana. Preuzeo je crno bijele i u dva navrata sa klubom osvojio šest naslova šampiona i tri kupa. Bio je još trener atinskog AEK-a s kojim je sezonu završio na trećem mjestu.
I legendarni Miroslav Ćiro Blažević niej se proslavio na terenu. Kao igrač, kako je često volio da kaže, bio je prosječan, imao je neuspješne epizode u Dinamu, Lokomotivi, Sarajevu i Sionu. Kasnije se odlučio za trenerski poziv i nije pogriješio. Kako je često volio da kaže, najveći uspijeh napravio je 1982.godine kad je sa Dinamom osvojio naslov šampiona bivše Jugoslavije. Reprezentaciju Hrvatske doveo je 1998. Do trećeg mjesta i bronzane medalje na Mundijalu u Francuskoj.
Zapažene uspjehe imao je i Ljupko Petrović, koji je igrao za Osijek, a kao trener je doveo Crvenu zvezdu do titule šampiona Evrope.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu