Nikola Jokić je takođe dao i opširan intervju za Kejti Vinge, novinarku koja prati NBA ligu i Denver Nagetse.
Govorio je Nikola o porodici, Ol-staru, svojim konjima, ali i svom rođendanu.
Šest puta All-Star. Bio si ovdje. Ovo ti je šesti put da dolaziš ovdje. Da. Šta je tvoj omiljeni dio ovog vikenda?
– Mislim da je to samo provođenje vremena sa momcima i biti oko najboljih igrača na svijetu. Mislim da je to vjerovatno najbolja stvar ovog vikenda.
Vidjela sam snimak nedavno iz 2016. kada si prvi put došao na All-Star, i ti si u autobusu i pričaš o tome kolika je čast predstavljati Nagetse i Srbiju. Rekao si da si dokazao da možeš biti tamo. I to me je navelo da razmišljam, da li je bilo vrijeme kada nisi bio siguran da možeš uspjeti u NBA ligi?
– Oh da, naravno. I dalje mislim da možda neću uspjeti, ali šalim se. Ali da, znajući svoju istoriju, znajući svoj put, mislim da je to zaista neki jedinstven put i jedinstven način da dođeš do NBA lige. Došao sam ovde da bih, bukvalno, trenirao. Tada sam bio peti ili šesti veliki igrač. Tako da je to bilo lijep način da se nagradiš s tom Ol-star utakmicom, ako to ima smisla. Tog trenutka se sjećam, bio je to zaista privilegovan trenutak. Mislim da čak i sada predstavljam Denver Nagetse i svoj rodni grad, svoju porodicu. I zato se trudim da se zabavim.
Da li se sjećaš trenutka kada si uvidjeo da možeš sve ovo postići i da možeš biti tako sjajan kao sada ili igrati na tom nivou?
– Ne, mislim da o tome ne možete razmišljati jer onda možete početi previše razmišljati. Mislim da jednostavno treba pobjeđivati utakmice, truditi se da budeš najbolji onoliko koliko možeš. Ponekad je dobro, ponekad nije. Ali bar pokušate ono najbolje. I mislim da je to moj mentalni sklop.
Jedna od stvari koje su drugačije ove godine, ti si sada NBA šampion. Prije nekoliko nedjelja, neko te pitao šta si naučio o sebi. Tako da ću ti postaviti to pitanje ponovo. Još uvijek nemaš vremena da razmišljaš o tome?
– Još uvijek nemam vremena za razmišljanje. Stvarno sam pokušavao, šta sam naučio o sebi? Ne želim zvučati kao guru. Možeš učiniti sve. Šta god ti je u mislima, jednostavno trebaš… Ne znam. Nemam tu misao u glavi. Ali stvar koju sam naučio o sebi je… Ne znam. Za mene je teško.
Zatim si nastavio s tim, jer si nedavno bio na Mikeovom podkastu. I bio je izuzetno informativan i dao si velike detalje o svom životu i stavu prema stvarima. I govorio si o tome kako te motiviše uspjeh. Kako je pobjeda stil života. To je ono što te održava. Sada si šampion. MVP finala. MVP lige. Kako sada definišeš uspjeh u ovom trenutku karijere?
– Mislim da je u ovom trenutku šampionski naslov vjerovatno vrhunac. Jednostavno se trudiš da ne padneš. Samo pokušavaš da ne padneš na tom nekom početku. Želiš da budeš tamo i možda da pronađeš neki novi vrh planine. Vidjećemo. Naravno, novi šampionski naslov će nas sve podići kao grupu, kao tim. Ali mislim da se jednostavno svakodnevno pobjedjuju utakmice i, kao što sam rekao, živjeti pobjeđivanje je stil života i taj stil ne prihvata poraz, rekao bih to.
Jedna od najimpresivnijih stvari u tvom karijeri je tvoja dostupnost i koliko često igraš utakmice, kako te tvoje tijelo nosi kroz toliko toga. Ali često ne razgovaramo o mentalnom opterećenju koje moraš podnositi. Uđi u to, kakav ti je stav i kako radiš ono što radiš svako veče sa aspekta mentalnog stanovišta?
– Mislim da mi tu dosta pomaže porodica jer je moj konj danas pobijedio, ako neko želi da zna. U Rimu. Da, moj konj je bio dobar. Takve stvari, znate. Onda ne razmišljam o košarci tokom cijelog dana, razgovaram sa prijateljem ovdje, zatim razgovaram sa prijateljem u Srbiji o trci takođe. A onda provodim vrijeme sa porodicom, imamo nekoliko djece koja trče oko nas i drže nas zauzetima i zabavljaju nas. Ponekad moramo i mi zabaviti njih, znate, tako da, reći ću da su to moja porodica i moji konji.
Na toj bilješci, razmišljao sam o tome kada si prvi put došao u Denver i koliko si narastao, kako profesionalno, tako i lično. Vjenčao si se kao Denver Naget, sada imaš ćerku. Očigledno si otac. Kako bi opisao čovjeka u koji si izrastao? I kako si posmatrao ovaj tim i ovaj grad kako rastu zajedno s tobom?
– Mislim da smo, reći ću, tihi divovi, ako to ima smisla. Moj život ide zaista uzbrdo, na ličnom planu ide uzbrdo, polako uzbrdo i za to sam zaista zahvalan. Moja žena, moje dijete, cijela moja porodica su zdravi i mislim da je to najvažnija stvar u životu, bukvalno. Ali čak i Denver Nagets, mi ne pravimo buku, znate, mi smo kao talas, jednostavno… Tihi divovi.
Da si mogao da izabereš drugi tim, koji bi?
– Ne, mislim da sam razgovarao sa nekim prije nedjelju ili dvije, da mogu sada da biram neki tim, sigurno bih izabrao Denver Nagetse. Samo zato što mislim da je priča nevjerovatna, to je tako jedinstveno i mislim da ne bih izabrao nijedan drugi tim.
Kako ti je to što si muž i otac promijenilo perspektivu prema životu?
– Samo mislim da je veće od košarke. Mislim da je to nešto za šta, naravno, zahvalan sam košarci i svemu tome. Košarka nam je pružila nevjerovatan život. Živimo u sjajnom gradu i sve to, ali porodica je nešto poput sidra i drži nas sve zajedno.
Takođe si govorio na Majkovom podkastu o tome kako si gledao video snimak i reakcije navijača kada ste pobijedili i kako utičete na tolike ljude. Šta to znači tebi?
– Za mene je to bila sjajna stvar jer čak i kada smo pobijedili, ja sam osjećao više olakšanja nego uzbuđenja. Ali kada sam vidio koliko ljudi, bez obzira na uzrast, kulturu, bez obzira na uzrast, bez obzira na kulturu, čak i ljudi u Srbiji, djeca. Kako smo uticali na njih i kako su srećni i kako navijaju za nas i možda smo doveli neke nove navijače Nagetsa u porodicu Nagetsa. Mislim da je to nešto kada to pogledam, kažem, oh, uradili smo nešto lijepo i uradili smo nešto veliko.
Kako se osjećaš znajući da igranje košarke čini toliko ljudi srećnim?
– To je zaista zabavna stvar, ali s druge strane, drži te motivisanim da to ponoviš. To je za nas sjajna prilika i privilegija, bukvalno.
Šta te čini srećnim, Nikola? Šta te najviše raduje?
– Moram reći da je to porodica i stvari koje radim van košarke, vjerovatno to. Čuti svoju ćerku kako se smije kao luda, to je ono što volim. To je nešto što ne možeš kupiti. To je nešto čisto.
Imam još nekoliko pitanja, a vezana su za tvoj rođendan jer obično tvoj rođendan pada tokom All-Stara, ali ovog puta je u ponedjeljak, puniš 29 godina.
– Uh, 29, prijatelju, misliš da je to samo broj, ali nije. Zašto nije? Ne znam. Mislim da kada napuniš 30 godina više nisi mlad, tako da se ne radujem. Ne želim biti kao Markus, pogledajte ga.
Šta je bilo najbolje u 28. godini i koja je najveća lekcija koju si naučio u 28. godini?
– Lekcija? Oh. Mrzim to jer ne volim svoj rođendan. Ne sviđa mi se. Mislim, profesionalno gledano, mislim da je to moralo biti prvenstvo. Znam da to nije ove godine, ali to je bilo zapravo prošle godine.. Bilo je smiješno za mene. Znaš, nešto što smo napravili istoriju, prvi put ikada. To je nešto za šta ćemo biti upamćeni. Stavili smo naša imena u neko naslijeđe. Mislim da je to nešto zaista jedinstveno. A lekcije koje sam naučio. To je teško pitanje za mene. Šta znam o sebi i lekcije koje sam naučio. Možda ne učim lekcije. Samo živim svoj život bez lekcija. Osjećam se tako. Sviđa mi se.
Šta želiš doživjeti u 29. godini? Na šta se raduješ?
– Skakanje bungee. Šalim se. Šta želim doživjeti u 29. godini. Nemam velike ciljeve i velike snove. Želim male, kao što je moja porodica zdrava. Da moji konji pobjede trke, neki mali uspjesi. Ne treba mi ništa veliko i sjajno. Tako sam srećan s malim pobjedama – zaključio je Nikola Jokić, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu