sve ih je osvojio kao desna ruka selektora košarkaške reprezentacije Srbije ili kao selektor mlađih kategorija.
Skoro dvije decenije poznati košarkaši stručnjak vezan je za nacionalni tim, a za to vrijeme stigao je do dva zlata – na Svjetskom prvenstvu 1998. i Evropskom prvenstvu 1997, i četiri srebra – na Olimpijskim igrama 1996. i 2016, Svjetskom prvenstvu 2014. i Evropskom prvenstvu 2017.
Posebno je ponosan na titulu šampiona svijeta sa U20 ekipom 2006, kao i na veliki uspjeh ostvaren godinu dana kasnije, kad je juniorska reprezentacija postala prvak Evrope.
Zato nevjerovatno zvuči podatak da Nikolić ne prima nacionalno sportsko priznanje, odnosno sportsku penziju, iako po svemu to zaslužuje. Nažalost, takva je Uredba o nacionalnim priznanjima i ona kaže da pomoćni treneri i treneri mlađih kategorija na to nemaju pravo. U slučaju Mute Nikolića najbolje se vidi koliko je to nepravedno.
– Ne bih da ispadne da se ja nešto bunim, ali mislim da sam to zaslužio, uostalom, ovdje se radi o uredbi, a ne zakonu – ističe Muta za Kurir i pojašnjava situaciju:
“Ne smeta meni da drugi dobiju to priznanje, ali ja sam 18 godina u reprezentaciji, osvojio sam sve moguće medalje u tom periodu, bio sam svjetski prvak… Imam stvarno mnogo medalja, sve mi je to u kući. A neko je dobio sportsku penziju a da nema nijednu medalju, ima tih slučajeva. To je vrlo nepošteno. Iskreno, krivo mi je, malo me boli kad sve to vidim, i ove iz estrade kako su ušli u krug nacionalnih priznanja. Pa valjda sam i ja dao nešto ovom sportu, dala je košarka i meni mnogo toga, ali i vratio sam“, dodaje Nikolić.
Kad se priča o košarci i Nikoliću, nezaobilazna tema su dvije titule s mlađim kategorijama. Pokorio je svijet i Evropu. Praktično je na košarkašku mapu stavio Raduljicu, Markovića, Marjanovića, Mačvana, Kešelja...
– Kad me je Sale Đorđević pozvao da mu budem pomoćnik, rekao mi je da su to moji igrači iz tih selekcija koji su u međuvremenu postali nosioci i da ih ja najbolje poznajem. Bilo je tu momaka za koje niko nije smatrao da će dogurati do reprezentacije, ali ja sam takav, volim da pružim šansu mladima. Često sam rizikovao, trpjeli su rezultati ponekad… – dodaje proslavljeni trener.
Nije tajna da je Nikolić bio jedan od najzaslužnijih što su Nikola Kalinić i Stefan Jović postali dio reprezentacije, a tu je i počela njihova košarkaška eksplozija.
– Pa ja sam preporučivao njih dvojicu i Partizanu, ali tada su mi iz Humske rekli da nisu kvalitet… Poslije su otišli u Zvezdu, kasnije sam čuo da su zapravo navijači crveno-bijelih. Nisam to ni znao, nije mi ni važno… – zaključuje popularni Muta.
Čeka ugradnju vještačkog kuka
Mnogi su bili iznenađeni kad su videli Nikolića na sahrani Dejana Milojevića kako hoda pomoću štapa. Iskusni trener je objasnio zbog čega je morao da se osloni na pomagalo.
– Kuk me muči, ne mogu da stojim dugo. Zato sam bio ponio štap. Imam jedan vještački kuk, čekam na operaciju drugog, pa kad stignem na red. Miloje je bio takođe moj igrač, jako mi je žao zbog njegove smrti. Nazvao sam ga srpskim Barklijem, kao što sam i Rakočeviću dao nadimak “bijeli Džordan” – kaže Nikolić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu