Tinejdžerka iz Bratunca je u roku od godinu dana pokorila planetu trijumfom na Svjetskom prvenstvu za omladince je Srbiji donijela medalju koja se čekala 23 godine, a potom je najbolja bila na šampionatu Evrope za mlađe seniorke. Onda je prešla među seniorke i osvojila Evropsko prvenstvo – prosto nevjerovatno. San su sada Olimpijske igre, na kojima bi potvrdila svoju ulogu u priči o vjekovječnosti.
Sara Ćirković je u šestoj epizodi serijala “Kako se kuju olimpijske medalje” govorila o pripremama za pisanje istorije.
– Olimpijske igre sanjam od kada sam počela da treniram i san se ostvario. To je moj najveći uspjeh i pokušaću da ga prevaziđem osvajanjem medalje – rekla je Sara Ćirković.
Talentovana bokserka ostvarila je tri pobjede u kvalifikacijama u Busto Arsiciju u kategoriji do 54 kg i domogla se olimpijske vize. U sva tri navrata je Ćirkovićeva slavila jednoglasnom odlukom sudija.
– Srećan sam, drži nas euforija, samim tim što se Sara kvalifikovala sa 19 godina i postala jedna od najmlađih olimpijki u boksu, a i generalno. U prvom momentu nakon završetka kvalifikacija smo imali malo vremena za odmor. To je negativno uticalo na to da se Sara spremi za Olimpijske igre. Natalija Šadrina se kvalifikovala na Evropskim igrama i mogla je da odmori, nije morala u Italiju. Sara je imala otežani period jer je posle kvalifikacija imala Evropsko prvenstvo koje je osvojila, ali nije imala predaha – kazao je Sarin trener i selektor ženske boks reprezentacije Srbije Mirko Ždralo.
Pripreme za Pariz su odavno počele – i to sa obje strane Drine. Trener Mirko Ždralo je napravio detaljan plan, a Sara je spremna da podnese svaku žrtvu kako bi stigla do cilja – najvišeg koji postoji u svijetu sporta.
– Jedan moj dan kada su pripreme za Olimpijske igre izgleda isto kao i svaki drugi, ujutru radim trening, nekada kod kuće, nekada u klubu. Dobar dio dana odvojim za odmor da bih bila spremna za sljedeći trening. Tu je i priprema obroka, suplementacija, uveče ponovo trening i to je to – govori Sara.
Sara je za nevjerovatno kratko vrijeme prošla put od ponosa rodnog Bratunca i Zvornika u kom trenira, do ponosa Republike Srpske, a i ponosa Srbije kojoj je donijela svjetsko i evropsko zlato. Sada je hrabro najavila još veći uspjeh. U Parizu želi da se popne na najviši stepenik pobjedničkog postolja i sluša himnu „Bože pravde“.
– Posle mjesec dana sam prvi put boksovala i nakon godinu dana sam osvojila evropsku medalju u Bugarskoj, to srebro. Brzo su stigli uspijesi u seniorskom boksu, a i zlato u Beogradu. Himna je predivan osjećaj, osjećaj ponosa, presrećna sam kada Srbiju predstavljam u najboljem svjetlu i donesem medalju. Nije nikada bilo dileme koga ću predstavljati jer kada predstavljam Srbiju, predstavljam i Republiku Srpsku. Drago mi je što to ljudi osjećaju i ovdje – dodaje ona.
U boksu pravo na grešku ne postoji. Zna to već vrlo dobro 19-godišnjakinja, pa se sa svojim timom sprema za svaku mogućnost. A šampionski karakter koji ima, pomaže joj da prebrodi i najteže momente.
– Rekla bih da sam rođena za boks, pronašla sam se u ovome, ovo je moja velika ljubav. Ne bih mogla da se zamislim da radim neki drugi posao ili treniram nešto drugo. Želim da se bavim ovim dokle god mogu i napravim velike rezultate. Teških trenutaka je mnogo, ali je tu sa mnom trener i mnogo mi pomaže kada naiđem na prepreke – rekla je ona.
Iako je vrlo mlada, Sara ima dug staž u Bokserskom klubu “Obilić”.
– Sara je uz mene rasla, krenula je da trenira sa 12, 13 godina kod mene. Njeno vaspitanje, u sportskom smislu, i karakter se gradio ovdje. Ona to šampionski nosi u sebi, vjeruje u sebe. Pored ovih treninga u sali, trenirala je i ličnost, samim tim je sada, a i mi svi s njom, neko ko na svako takmičenje ide na zlato. Nerijetko se to i desi, da osvoji – dodao je Ždralo.
To „nešto“ svojstveno svakom šampionu trener Ždralo je kod Sare prepoznao gotovo odmah. A ona je od početka bila spremna, da osim rivalki u ringu, razbije i sve predrasude o ženama u borilačkim sportovima. Trenirala sam kao mala neke sportove, karate i odbojku, ali me nije to zadržalo.
– U boksu sam se pronašla i tada sam prvi put došla u klub “Kum” u Bratuncu. Bio je veoma loš, nismo imali gdje da treniramo, bilo je mnogo prašine i nepovoljno za trening. Iskreno, ne znam šta mi se tu svidjelo, ali eto.
Iznenadnu Sarinu ljubav prema boksu porodica nije odmah razumjela, međutim, mlada sportistkinja je pronašla način da se bavi onim što voli, a onda je dobila podršku i od najbližih.
– Nisu mi dali da se bavim boksom, ali sam se upisala. Nisu znali, mislili su da idem na odbojku. Kasnije sam im objasnila, plakala sam da idem… Posle su me podržavali, sada su moja najveća podrška. Sa podrškom je počelo odmah kad su vidjeli koliko volim, a i odmah posle prvih uspjeha – rekla je Ćirkovićeva.
I dalje se svakodnevno vozi od Bratunca do Zvornika, a status zvijezde zaslužila je u oba grada. Potvrđuju to i bilbordi koji su postavljeni u njenu čast.
– Sara je po rođenju imala šampionski karakter, što je kasnije pokazala, a i dodatno gradila. Ona je ulaskom u salu, voljom i energijom, pokazala da je pravi šampion i da će u budućnosti ostvariti velike rezultate. Samim tim što je putovala i što su je roditelji stalno vozili, ona je nešto pokazala. Sara je 45 kilometara udaljena od naše sale, svakodnevno je putovala na treninge, roditelji su je godinama dovozili i svi smo vjerovali jer nam je ona ulivala povjerenje svojim radom – istakao je Ždralo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu