Godišnjica smrti Siniše Mihajlovića biće u subotu, a jedan od njegova četiri sina Miroslav otvorio je dušu. Pričao je mladi Miroslav Mihajlović kako je u porodičnom domu bez oca, kakve planove ima i kako Sinišini najbliži podnose gubitak.
Veliku borbu vodio je Siniša Mihajlović protiv leukemije, godinama se nije dao. Nažalost, bolest je bila jača i Miha je preminuo 16. decembra 2022. godine.
– Teška godina. Ali, odlazak u kamp mi je mnogo pomogao i pomaže mi jer mi daje šansu da se isključim, ali i da u isto vrijeme budem vezan za njega, držim ga blizu pored sebe i dalje – rekao je 23-godišnji Miroslav Mihajlović za portal Ilrestodelcarlino.
Miro, kako mladog Mihajlovića zovu u Italiji radi kao pomoćni trener omladinac rimskog kluba Urbetevere.
– Tata me je naučio da slijedim svoju strast. Znam da imam teško prezime i uvijek će biti tako. Ali, to mi ne smeta, jer volim svoj posao. Probao sam da budem fudbaler, stigao sam do Sampdorije Primevere, ali sam shvatio da to nije za mene. To što sam “sin” bilo je teško. Posebno je u Italiji teško nositi se sa nasljeđem. Ljudi mnogo pričaju. Ako ne igraš to je zato što si loš, ako igraš onda imaš protekciju, moraš da radiš duplo više od ostalih. Divim se Kijezi i Maldiniju, stigli su do vrha i pored toga što su ih poredili s roditeljima. Idem do vrha kao Miro – rekao je on.
Miroslav je ponosan na to kako ga je vaspitao otac Siniša.
– Ostavio mi je hrabrost, svoje vrijednosti kao što su lojalnost, poštovanje, iskrenost. Vrijednosti koje se gube u fudbalu. I pouku – sve što radiš, radi 100 odsto, čak i više od toga – izjavio je Miroslav Mihajlović.
Koliko je Siniša volio fudbal najbolje govori podatak da trenerski posao nije želio da ostavi dok se borio za život.
– Pokušali smo, ali je bilo nemoguće ubjediti ga, želio je da nastavi. Fudbal je bio njegov život. Ako nije bio na terenu nije bio srećan. To je takođe bio način da skrene misli. Mislim da smo nedjelju dana prije nego što je umro hodali deset kilometara, ja i on, po kiši. Kada je počela da pada ništa nije uradio. Rekao je: sačekaćemo da stane i idemo opet. Bio je jako mršav, svako bi na njegovom mjestu ostao u krevetu. Ne, bio je lav u kavezu. Bio je tvrdoglav, ali na pravi način. Šetao je gotovo svaki dan – istakao je sin legendarnog fudbalera.
Porodica je znala da ih čekaju loše vijesti.
– Bili smo spremni, ali možeš da budeš spreman koliko hoćeš kad dođe taj trenutak, teško je. Svi su nam pisali i zvali nas, a mi smo željeli da nestanemo. Hvala navijačima, bliskim ljudima, kao što je Deki (Dejan Stanković). On i tata su bili braća, za nas je on stric, uvijek je bio tu i uvijek će biti. Kao i Ibra (Zlatan Ibrahimović), bio je jako dobar prema nama – kazao je on.
Odlazak Siniše, veliki je gubitak za porodicu.
– Pokušavaš, čak i nesvjesno, malo da pričaš o tome, jer kad to radiš, boli. Ako previše razmišljaš o tome, postaje komplkovano. Ali pošto je tata javna ličnost tada su svi pričali o njemu, bio je u svim medijima, TV-u, novinama, i sada će na godišnjicu biti tako – svjestan je Miroslav.
Otkrio je Miroslav kako se njegova mama Arijana nosi sa bolom.
– Mama ne dopušta da vidimo da je boli, jer je jaka žena. Ali znam da ona to radi za nas, znam šta osjeća. Pokušavamo da uradimo sve kako bi se osjećala bolje – rekao je.
Na pitanje kakav je Siniša bio kao otac, da li je bio kao na terenu, strog, Miroslav kroz smijeh priča.
– Ne, život ga je oblikovao, rat, odlazak od kuće, od porodice. Poblemi te promijene, postaneš neko drugi, sad to shvatam. Imao je “oklop”, morao je kako bi opstao, išao dalje. Ali, tata je bio veoma dobar, najbolji, mene je malo plašio – kazao je sin legendarnog fudbalera.
Otkrio je Miro jednu anegdotu iz djetinjstva.
– Sjećam se da sam jednom, kao dijete, zabrljao u školi. Kod kuće mi je rekao da idem u svoju sobu. Došao je i razgovarao sa mnom oči u oči. Nakon tog razgovora bio sam uvjeren da ću uraditi ono što je tražio od mene… Nikada nam ništa nije nametao, ali je bio nepopustljiv u pogledu učenja. Kad sam prestao da igram fudbal, rekao mi je, možeš da odeš, ali moraš da učiš. Zapravo, studiram ekonomiju i menadžment, ostalo mi je još pet ispita – istakao je on.
Miroslav je ponosan je jednu posebnu tetovažu na nozi.
– Da, kako tata izvodi slobodan udarac, njegova tehnika je “par excellence”. Beskrajno mu se divim, toliko da sam želim da imam njegovu tetovažu. Nije se baš slagao s tetovažama, ali pošto je on, nije me mnogo kritikovao – rekao je Miro.
Prisjetio se juna 2019. kada je porodica saznala da Miha ima leukemiju.
– Bili smo na Sardiniji, on je bio u Bolonji, mama nam je rekla dan prije konferencije za medije koju je održao. Bio je to težak udarac. S jedne strane, naklonost navijača je bila nevjerovatna, ali s druge strane teško je – prisjeća se on.
Mihajlović se 25. avgusta 2019. iznenada pojavio na Bentegodiju u Veroni upkos tome što su doktori bili protiv toga.
– Saznali smo malo prije toga, upozorio nas je neko od njegovih saradnika. Kad sam ga vidio na TV-u, mršavog, slabog, i na mene je to uticalo. Ali, obećao je svojim igračima, za njega je riječ bila sve – sa sjetom priča.
U martu 2022. leukemija se vratila.
– Bilo je gore nego prvi put, čak i ako ste spremni i to je nešto što se već dogodilo. Mislim da je tati bilo još teže što je morao opet da bije bitku koju je već dobio – rekao je.
Siniša se i nakon toga vratio na teren, ali je prekinuo saradnju sa Bolonjom u septembru.
– Njemu je bilo sve kada je na terenu, uvijek je tražio da ga tretiraju kao trenera. Ne mogu ništa da kažem za Bolonju, bili su uz nas, prije i poslije. Sa mnogim trenerima i igračima se i dalje čujemo, hvala im. Hvala svim ljudima iz Bolonje – zahvalan je Miro.
Sinišina porodica navija za Bolonju i Lacio.
– U našoj porodici navijamo za te dvije ekipe. Tu se vidi i ruka mog oca, oživio je ekipu koja je bila pred ispadanjem, promijenio je mentalitet. Mota radi sjajan posao, ali tata je ostavio trag. Vjeruje da mnogi igraju i za njega. Od De Silvestrija do Orsolinija, momci su sjajni, uvijek su bili uz nas – rekao je on.
Bolonja će na poseban način obilježiti godišnjicu Sinišine smrti. Zvuči nevjerovatno da Bolonja igra sa Romom, Mihinim bivšim klubom, dok u Rimu na Olimpiku snage će odmeriti Lacio i Inter, takođe nekadašnji klubovi legendarnog srpskog fudbalera.
– Mislim da je tako, ali ne znam detalje. Moja majka će biti na Renato Delari u nedjelju na utakmici sa Romom, na poziv kluba, moja braća će biti na Olimpiku, igraju Lacio i Inter – poručio je Miroslav Mihajlović.
Miroslav će biti na terenu, gdje bi sigurno njegov otac želio da bude.
– Na terenu s Urbetevereom do 15 godina, ja sam pomoćni trener. Prvi smo na tabeli. Moram da budem tamo, to je moj posao. To to bi moj otac želio – zaključio je on, a prenosi Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu