Čuveni Štraus sa Grbavice ostaće upamćen kao jedan od najcjenjenijih i najuspješnijih stratega sa ovih prostora.Pored uspješnog klupskog angažmana u Željezničaru, Partizanu, Panatinaikosu, Šturmu i Džef Junajtedu, Osim je radio i kao selektor Jugoslavije od 1986. do 1992. Sa Plavima je stigao do četvrtfinala Svjetskog prvenstva 1990. u Italiji, gdje je doživljen, po mnogima, nezaslužen poraz na penale od Maradonine Argentine.
Odveo je tim i na Evropsko prvenstvo dvije godine kasnije, ali je uslijedila diskvalifikacija zbog početka rata na prostoru nekadašnje države. Bio je to i povod da Ivica Osim podnese ostavku na selektorsku poziciju. Različite reakcije izazvao je takav potez rođenog Sarajlije.
A kako je to izgledalo iz ugla sjajnog stratega, lično je opisao u predgovoru knjige “Detinjstvo u ratu” Jasminka Halilovića.
-U Beogradu sam dao ostavku na mjesto selektora Jugoslavije. Većina ljudi je korektno prihvatila odluku. Malo nakon toga se desilo nešto što me zaboljelo. Prolazio je pored mene razred đaka, a ispred njih učitelj, mlađi čovjek. Prepoznao me, i kaže djeci: “Evo izdajice Jugoslavije!” Da sam mogao da ga uhvatim, rastrgao bih ga tad. A šta sam drugo mogao da napravim nego da dam ostavku. Kako sam i rekao tada, to je bio moj privatni gest, moja lična odluka. Jedino što sam mogao učiniti za svoj grad, koji je bio granatiran. Kako god, moja ostavka nije mogla ništa promijeniti, toliko je daleko otišlo. Fudbal nije mogao ništa promijeniti. Da smo bili prvaci svijeta u Italiji, svejedno bi bilo rata. Nije bilo povratka jer je počelo tako jako i oštro”, napisao je Osim, između ostalog, u pomenutom predgovoru.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu