Kukoč je na tadašnje Olimpijske igre stigao kao 23-godišnjak i, uz Dražena Petrovića, jedan od najvećih evropskih talenata (Srbija, koja je tada sa Crnom Gorom činila SR Jugoslaviju nije učestvovala zbog međunarodnih sankcija). Ovaj mladić iz Splita imao je već olimpijsko srebro iz Seula 1988, titulu svjetskog prvaka iz Argentine 1990, čak tri evropske reprezentativne titule sa Jugoslavijom, a i čuvenu svjetsku titulu sa Pešićevom generacijom iz Bormija, koja je bila vjerovatno najtalentovnaija mladu ekipu svih vremena, ali ju je raspad SFRJ spriječio da vladavinu pretvori u dugogodišnju dominaciju. Međutim, ne samo to: Kukoč je u Barselonu stigao kao potencijalno pojačanje Čikago Bulsa, tada dvaput uzastopnih prvaka NBA lige, koji su ga još 1990. draftovali, a njihov generalni menadžer Džeri Kraus sve glasnije zagovarao ideju da se reprezentativac novonastale države što prije preseli u tabor “bikova”.
Međutim, to se uopšte nije sviđalo ni Džordanu, ni Pipenu, vođama Bulsa.
Džordan nikako nije mogao da oprosti Krausu što mu je iz kluba “otjerao” najboljeg prijatelja, Čarsa Ouklija, a Pipenu je bilo preko glave priče o nekakvom Evropljaninu koji bi im mnogo pomogao. Uostalom, Čikago Bulsi su bili NBA vladari, dvije godine u nizu, “šta će im neki klinac iz Hrvatske” i “što ga, uopšte, toliko (Kraus) hvali?”.
Ljeto 1992. bilo je protkano tim mislima, ali i okupljanjem prvog američkog “tima snova”, u kome su bile tada najveće zvijezde košarke. Naravno, predvođene Majklom Džordanom i Skotijem Pipenom.
I, naravno, Hrvatska je bila na američkom putu ka povratku na staze uspjeha. A u dresu Hrvatske – Toni Kukoč.
– Kraus je toliko toga pričao o njemu, da je postao kao otac koji počinje da voli tuđe dijete više nego sopstvenu djecu. I… Zapravo, nismo mi igrali protiv Kukoča, već protiv Krausa u hrvatskom dresu – prisjetio se Džordan u nedavnom dokumentarcu u produkciji NBA TV.
Ali, na žalost pravog Tonija Kukoča, odjednom je naspram sebe imao dva najbolja defanzivca koja su u tom trenutku postojala u igri pod obručima. A obojica su bila riješena da mu tog 27. jula 1992. prirede najgori dan u životu.
– Hej, njih dvojica su se raspravljala ko će da ga čuva! ‘Ne, ne, ne! Moj je!’. ‘Ma, ne! Moj je!’, prisjećao se čuveni Karl Meloun atmosfere u američkom “timu snova” pred meč sa Hrvatskom na Olimpijskim igrama u Barseloni.
– Gledam Majkla i Skotija i… vidim da su ‘željni krvi’! Čovječe! – dodaje tome slavni Irvin “Medžik” Džonson, čudesni plejmejker “drim tima”.
– Znali smo da će cijeli svijet da gleda, da će svi htjeti da vide kakav je taj Toni Kukoč, a Džordan i ja smo bili riješeni da mu priredimo najgore iskustvo koje će ikada imati na košarkaškom terenu – otkrio je Pipen.
EPIC!! Jordan and Pippen at the ‘92 Olympics were so offended that the Bulls GM wanted Toni Kukoc on the Bulls they made sure Toni had the worst day of his life! 🐐🐐 Jordan was a psycho-competitor and Pippen wasn’t far behind. pic.twitter.com/I6GZOkjmqc
GreekFire23 (@GreekFire23) December 21, 2019
Pipen je prvi čuvao Kukoča, ne dozvoljavajući mu “da diše”.
– Sjećam se, bilo je teško i bez lopte preći (pored Pipena) na drugu stranu terena. A tek kada dobijete loptu… – uz blagi osmijeh se podsjetio Kukoč tog meča sa Amerikancima.
– Toni mu, definitivno, nije davao da šutne. Kamoli da da koš – opisuje Džordan uvodne trenutke utakmice.
– Ma, htjeli smo da ga čuvamo i kada je na klupi! – riješeno dodaje Pipen.
A kada je Pipen s njim “završio”, preuzeo ga je niko drugi do Majkl Džordan.
– Njih dvojica su ga zgromila, skroz! – smijeje se Medžik Džonson.
– Pitali su me saigrači iz hrvatske reprezentacije, tokom meča, ‘Šta se ovo dešava? Zar ne vidiš koliko se trude da te ‘izbace’ iz igre?’. A ja slegnem ramenima i kažem ‘Pa, izgleda da je to ta NBA košarka… – prisjetio se Kukoč tih trenutaka.
Pipen, Džordan i saigrači iz “drim tima” pobrinuli su se da Amerikanci dobiju Hrvatsku sa 103:70.
A Kukoč?
Dao je samo četiri poena, šutirao iz igre očajnih 2/11 i imao, verovatno najviše u karijeri, čak sedam izgubljenih lopti.
(U Bulse je ipak stigao, 1993, pomalo razočaran što se Džordan tad penzionisao pa nije mogao odmah da igra zajedno sa njim. “Njegovo leteće visočanstvo” se iz penzije vratilo, naravno u “bikove”, a kada ih je Kukoč napustio, bilo je to sa tri šampionska prstena i priznanjem za najboljeg šestog igrača NBA lige. U idealnoj petorci nije bilo mesta za njega. Ona je bila rezervisana za nestvaran tandem Džordan – Pipen, koji je tog 27. jula 1992. jednom od najboljih evropskih košarkaša svih vremena pokazao – koliko još mora da vežba da bi postao deo elite.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu