Crvena zvezda u subotu od 16 časova u prvom proljećnom meču Superlige čeka Vojvodinu, a oba kluba će odati počast Mihi. U Voši se Siniša Mihajlović afirmisao, u Zvezdi dostigao vrhunac karijere kao prvak Evrope, a mnoge emocije i dalje ostaju jake za Binića koji dobro pamti dolazak Mihe iz Novog Sada.
– On je dete koje je došlo iz zdrave sredine. Poštovao je trenera kao oca, drhtao je od Ljupka Petrovića kada ne legnemo prije jedanaest ili nešto napravimo. Vi ne znate koje je on poštovanje imao prema starijma. Kada sve to imate, kada poštujete jedan drugog, ginete jedan za drugog, onda je uspjeh zagarantovan. Nije mogao niko sa strane da nam promijeni mišljenje i da nas razdvoji. Svaka naša utakmica je imala težinu. Znali smo da kada dobijemo utakmicu možemo da izađemo, da nas svi drže kao malo vode na dlanu, ali ukoliko izgubimo da ne idemo nigdje i onda čekamo sedam dana da to ispravimo. Danas, igrač dobio ili izgubio utakmicu, on je već na splavu. Mi to nismo sebi mogli da dozvolimo i to je donosilo rezultat. Miha se pojavljuje u tom drugom dijelu prvenstva. Falio nam je taj prekid, duga lopta, znao je put do uspjeha, respektovao je protivnika, ali nikad nije podlegao utisku da prihvati poraz. Tako se borio i sa bolešću koju je imao – rekao je Binić, a prenosi Sportal.
Prijateljstvo je nastalo i postalo vječno.
– Meni je drago što sam sa Sinišom proveo ne samo onaj fudbalski dio života. On i ja smo mnogo toga proživjeli. Dešavalo nam se da smo u izlasku cijelu noć, sutra dođemo na trening i umjesto da se spremamo, mi se tuširamo prije treninga. Ulazi Ljupko, krsti se i govori sa kim ću na utakmicu, a mi ne možemo da se osvježimo. Miha je bio tip koji kada ti nešto kaže, znaš da je to sto posto tako, ne treba ti nikakva provjera. Poslije osvajanja Lige šampiona, imali smo problem sa Hajdukom iz Splita, izgubili smo Kup. Njega su vukli za kosu, vrijeđali na nacionalnoj osnovi, a onda na posljednjoj utakmici u Beogradu pred raspad, igramo protiv njih. Mi smo se dogovorili da igramo malo oštrije. Počinje utakmica, oni uklizavaju Mihi, jednom, drugi put, ja koji sam totalno na drugoj strani i ne mogu više to da gledam, napravim tuču. Udaram igrače, trenera, izbacuju me sa terena, dobijam suspenziju od šest mjeseci, a on koliko je bio veliki, vidi da sam ja to zbog njega to uradio, nisam još ni prešao onu liniju da izađem sa terena, on stoji tu pored mene i kaže: ‘Stižem ti’. Počinje da igra oštro i nije prošlo pet minuta i njega su istjerali. Sa takvim igračima ti moraš da napraviš rezultat – dodao je Binić i otkrio da je sve ovo vrijeme sa Mihom bio najbliži, ali da je u kontaktu i sa svim ostalim igračima iz tadašnjeg tima Zvezde.
Ništa nije moglo da spriječi viđanje, čak i u najvećim obavezama.
– Mi smo išli jedan kod drugog, družili smo se. On je znao iz Italije privatnim avionom da dođe na slavu kod mene. Volio je mnogo muziku i kafanu. Jedan pjevač nam je snimio kasetu sa desetak pjesama koje smo voljeli da slušamo. Zvao me iz Italije da mu presnimim i pošaljem tamo. Jedan dan me zove, dok je vozio i plače na te pjesme i kaže mi: “Ubio si me sa ovim”. Bio je u stanju da sjedne u avion da dođe, da napravimo neku žurku i da se vrati – ispričao je Binić.
Smatra da je mogao bolje da se organizuje oproštaj od Mihe.
– Mislim da nismo kao zemlja ispoštovali Sinišu kako treba. Reprezentacija u kojoj je bio kapiten, igrač, selektor, morala je malo da više povede računa o takvom čovjeku. Ima on dosta drugara, fudbalera, koji kroz karijeru nisu napravili novac, a htjeli su da odu na sahranu. To se sve tako brzo desilo, vikend, nemaš konekcije da odeš. Morali su ljudi koji vode Savez da uzmu avion, da pozovu sve najbliže i da organizuju odlazak – dodao je Binić i naveo da bi Nacionalni stadion u Beogradu trebalo da nosi ime Siniše Mihajlovića.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu