Ivan Rakitić nije rođen na tlu nekadašnje Jugoslavije. U šokačkoj familiji od oca rodom iz Sikirevca u Posavini, i majke iz Žepčea, u okolini Zenice, na svijet je 10. marta 1988. došao u Švajcarskoj, gdje je u Mehlinu napravio prve korake, kako u životu, tako i u fudbalu.
Nije dugo prošlo, a njegov talenat za “bubamaru” uočili su u Bazelu, gdje je počeo da briljira kao klinac. Sa 16 godina su stigli pozivi velikih evropskih klubova, ali je porodica ipak željela da on bude u takvoj, mirnoj i radnoj sredini, pa je sa Bazelom počeo da nastupa i na domaćoj, i na međunarodnoj sceni.
Sve je počelo da se mijenja kada je 2007. prešao u njemački Šalke i to za pet miliona evra. U klubu iz Gelzenkirhena bila su neka tadašnja i potonja velika imena evropskog fudbala, poput golmana Manuela Nojera, ali i jedan 14 godina stariji igrač od Rakitića koji je tek postao punoljetan – Mladen Krstajić. Ivan je, naravno, njemački govorio kao da mu je maternji, ali je druženje sa Krstajićem postalo više od uobičajenog odnosa novih klupskih kolega. Štaviše, kada smo ga, u intervjuu za Blicsport 2016. pitali ko mu je najbolji saigrač u karijeri, a sjajne igre su ga iz Šalkea vinule najprije u Sevilju, potom 2014. u Barselonu čiji je i sada član, i sa kojom je osvojio Ligu šampiona, nije rekao ni Mesi, ni Ćavi, ni Inijesta, već:
– Za mene je jedan i jedini Mladen Krstajić. On mi je više od prijatelja, smatram ga dijelom svoje porodice. Puno mi je pomogao na početku karijere i to mu nikada neću zaboraviti.
A taj početak bundesligaške karijere nije mogao bez onog “naša posla”.
Rakitić i sadašnji selektor Srbije su u jednom trenutku bili suspendovani pomenute 2007. jer su, pravo iz karantina, šmugnuli na koncert – Mileta Kitića. Zapravo, uz srpske narodnjake znali su da slave do zore.
– Oni su strašni momci! Krstajić je bio pravi predvodnik grupe. Dovodio je cijeli tim na moje nastupe u Diseldorf. Krle i njegovi saigrači su redovno dolazili. Atmosfera je bila sjajna – govorio je ne tako davno za Blicsport Mile Kitić, otkrivajući tu fudbalsko-muzičku epizodu.
Poznati folk pjevač je često morao i da pokriva fudbalere.
– Znam da su 2007. bili suspendovani. Paparaci su ih uhvatili kako izlaze sa mog nastupa oko pola pet ujutru. Novinari su znali da me zovu i pitaju dokad su Mladen i Ivan ostali u diskoteci. Odgovor je uvijek bio isti: “Ma, samo do 23, slavili su neki rođendan.”
Kitićeve hitove je tada pjevala cijela ekipa Šalkea.
– Krećem da pjevam “Udara u glavu ko šampanjac”, okrećem se i vidim da neki Južnoamerikanci iz ekipe znaju riječi. Poslije sam saznao da ih je Krstajić naučio cijelu pesmu.
Poznati folk pjevač ističe da je prijateljstvo dva fudbalera iskreno.
– Siguran sam da su izuzetni prijatelji. Ivana sam upoznao dok se tek probijao. Ostao je isti – rekao je Kitić za Blicsport 2016, dvadesetak dana nakon što ga je Rakitić zvao da mu pjeva u Švajcarskoj.
Međutim, nije sve bilo idilično u njegovom životu. Iako je odlično igrao na prošlom prvenstvu Evrope, nezadovoljni navijači Hrvatske zbog eliminacije koja je srušila snove o tome da bi Raktić, Modrić i drugari mogli do kontinentalne titule, napali su Ivana sa porodicom i to dok se, poslije eliminacije na EURO2016, sa suprugom i dvije kćerkice odmarao na ostrvu Ugljanu.
Organizovani napad šestorice huligana, tokom kog su razbijeni prozori i vrata, uzdmao je i Raktića i hrvatsku javnost, ali je mirna ostala tadašnja zvijezda “vatrenih”, 30-godišnjak koji je u nedjelju uveče u dramatičnoj penal završnici, mirno i preuzeo odgovornost – nakon što je danski golman Kasper Šmajhel odbranio udarce njegovim saigračima Badelju i Pivariću, on je hladnokrvno zatresao mrežu rivala i poslao Hrvatsku na Ruse, u četvrtfinalni okršaj na Mundijalu.
A umio je da pošalje i – semafor. Pravi, fudbalski.
Kada je čuo da je Mladen Krstajić postao predsjednik Radnika iz Bijeljine, hrvatski reprezentativac je čuo i da taj klub ima skromne mogućnosti, pa je kupio semafor, da na stadionu “bude sve kako treba”.
Krstajić, koji se u slobodno vrijeme bavi i proizvodnjom domaćih rakija, odmah je poslao dva paketa njegove dunjevače – pravo u fudbalski klub Barselona. “Za Ivana”, bila je jedina poruka.
– Rakitić nam je donirao sredstva za semafor i moj je veliki prijatelj. Kao mali znak pažnje poklonio sam mu dunjevaču kada sam boravio u Barseloni. Znam da su neki njegovi saigrači imali priliku da probaju rakiju, ne znam da li su Mesi i Nejmar bili među njima. Tražili su da pošaljem još koju bocu, pa ne sumnjam da će i oni biti među degustatorima, ako nisu prvi put – rekao je tada Krstajić kroz smijeh za Blicsport.
Želja 30-godišnjeg reprezentativca Hrvatske da vodi “vatrene” dalje nego što su ikada bili, i dalje živi. Ali, jedna želja mu neće biti ispunjena – htio je da sa Srbijom igra za titulu prvaka svijeta.
– Naravno da bih volio finale protiv Srbije. Imali bismo fantastičnu atmosferu u tom finalu, a boriti se u takvoj utakmici protiv svog prijatelja, koji mi je toliko pomogao u životu, u karijeri, bilo bi posebno lijepo – rekao je Rakitić za “Večernji list” na početku Mundijala, nastavivši da u superlativima priča o strategu “orlova” sa kojim je igrao u Šalkeu.
– Mladena Krstajića poznajem bolje nego našeg selektora i bolje od svih ostalih mojih trenera. Mladen je za mene… Teško je reći brat, jer je dosta stariji od mene, ali je kao dio porodice. On je – moj!.
Krstajićevi momci su završili sa Mundijalom poslije tri odigrana meča. Peti za Raktića i Hrvate na programu je u subotu u osam uveče, kada će se sastati sa Rusijom u četvrtfinalu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu