Mislim da je dosta. Naigrao sam se fudbala, zahvaljujući njemu sam proputovao Evropu i svijet, upoznao mnogo ljudi, stekao prijatelje. Iduće godine punim 37 i tada će biti vrijeme da se povučem – poručio je Kajkut.
A odlazak bi, kaže, bio najljepši sa osvojenim trofejom.
– Zaista bih volio da na kraju igračke karijere podignem pehar sa Borcem, šampionski ili u Kupu BiH. To bi bio najljepši odlazak. Mislim da ovaj tim može to da ostvari, dobro je što nismo mnogo mijenjali igrački kadar u odnosu na prošlu sezonu u kojoj smo obezbijedili učešće u Evropi. Atmosfera je odlična, kolektiv je svima nama na prvom mjestu i na tome možemo da gradimo optimizam – dodao je Kajkut.
On je u četvrti put u svom klubu, grb Borca svakako mu je najdraži, a kaže da mu je bilo lijepo u svim ostalim sredinama.
– Već nekoliko puta sam rekao da se nijedan drugi klub ne može porediti s Borcem, za njega se igra srcem, dok su ostali posao. Ne bih posebno izdvajao neki drugi klub, jer sam imao sreću da igram za dobro organizovane kolektive i zaista nosim lijepe uspomene iz svih sredina. Ako bih već morao da izdvojim nešto to bi sigurno bio period u zeničkom Čeliku, kao i dvije godine u Grčkoj, gdje sam igrao za Veriu i Kerkiru – završio je iskusni napadač.
Kajkut je pored navedenih timova igrao još za Kozaru iz Gradiške, hrvatske timove Karlovac, Zadar i Pomorac, moldavski Šerif Tiraspolj, azerbejdžanski Baku, Saut Čajnu iz Hong Konga, te Krupu, Zrinjski i Željezničar.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu