Veljko i “orlići” na kraju su obradovali naciju, a pola decenije od tog čuvenog 20. juna Paunović je za Nova.rs priznao da emocije i sada znaju da ga savladaju, slome…
-Uvijek sam izuzetno ponosan na taj uspjeh, koji smo svi kao zemlja, kao reprezentacija, uspjeli da učinimo nešto veliko čime ćemo moći vječno da se ponosimo prisjeća se Paunović iz Čikaga .
Kažete da su emocije prisutne, da li vas na kraju zapljusnu suze radosnice kada gledate veliko finale s Brazilom?
-To je moj intiman trenutak, gledam sve to s posebnom muzikom koja me motiviše i ne mogu da se izborim sa suzama. Uvijek sam srećan i kada dođe neko od moje dece i pogleda. Priznaću vam, svaki put plačem, kao da sve ponovo doživljavam. Najviše sam srećan sa kim sam to ostvario. Sa mojim igračima, stručnim štabom, ljudima iz Fudbalskog saveza, počev od predsjednika Tomislava Karadžića, preko generalnog sekretara Zorana Lakovića, Save Miloševića, koji je bio direktor, Mitra Mrkele, sportskog direktora. Hvala svim ljudima s kojima sam svakodnevno sarađivao, ljudima koji rade u Sportskom centru u Pazovi i na Terazijama. Nas su bodrili svi, počev od osoblja. Sve to je bilo neophodno da se jedan tim popne na krov svijeta- dodao je bivši selektor.
Prvi golman Predrag Rajković je prije odlaska dao prilično hrabru izjavu da ćemo biti prvaci svijeta, da li ste mu zamerili?
-Znao sam da ćemo uspjeti. Kao što je Peđa Rajković rekao na aerodromu kada smo kretali ka Novom Zelandu: ‘Bićemo prvaci svijeta’, hrabra izjava, ali smo mi znali šta posjedujemo. „Čileanci“ su bili naša inspiracija, projektovali smo sebe u budućnost. Verujte, najteže je bilo otići na Svjetsko prvenstvo, a kada smo tamo otišli, bili smo svi ubijeđeni da ćemo biti šampioni.
Veljko Paunović se “otvorio”, i otkrio zanimljiv detaj.
-Interesantna situacija kada smo pobijedili Amerikance u četvrtfinalu. Došao je u njihov selektor Tab Ramos i čestitao, meni i stručnom štabu. Kaže: ‘Kada ste već nas pobijedili, onda da osvojite’. Zahvalio sam mu se i rekao da kada je već došao, da ode do momaka i saopšti im isto. Sjećam se i kojim rečima se obratio momcima: ‘Vi ste mala zemlja, ali imate veliko srce i nevjerovatno je šta ste uradili za svoj narod. Obradujte naciju, put vam je otvoren’. Bile su to reči čoveka koji je inače učenik našeg Bore Milutinovića”, poručio je Paunović.
Šta je bilo “najjače oružje” te generacije?
-Jedinstvo nas je odvelo na krov svijeta. Imali smo nevjerovatnu energiju.
Dobar dio igrača je napravio odlične karijere. Rajković je najbolji golman Francuske, oko Sergeja se otimaju fudbalski velikani, Maksimović je standardan “A” reprezentativac.
-Mislim da su oni svi naši momci, ima puno trenera koji su učestvovali u njihovom razvoju a ja sam imao sreću i privilegiju da radim s tim momcima. Oni su dio mene i ja dio njih, njihovih života. Presrećan sam kada vidim da imaju uspešne karijere, neki koji su u senci ja im šaljem poruke i bodrim ih. Izgradili smo odnos koji želim, i koji nikada nećemo izgubiti. Trudimo se da svake godine, uglavnom zimi, obilježimo sjećanje na Novi Zeland,- poručio je Veljko Paunović, čovek koji je zadužio Srbiju i nadamo se da će jednog dana sesti na klupu “A” reprezentacije i pokušati da kreira bar približno čudo, nalik onom na Novom Zelandu 2015. godine.
Titula za oca Blagoja
Veljko Paunović preživeo je ogroman šok, kada je šest mjeseci prije odlaska na Svjetsko prvenstvo ostao bez oca Blagoja. Čoveka koji mu je bio mentor.
-Svakako da bih volio da je moj Blagoje mogao da vidi taj uspjeh, jer je i on ogroman dio tog uspjeha. Vjerujem da je to što je Srbija bila prvak svijeta u ovom uzrastu, splet svih okolnosti, koje nas je prethodna država obučila na jedan fudbalski način. Ja sam znanje stekao u Jugoslaviji, Partizanu. Svi su učestvovali, to je bila kulminacija tog perioda, kombinovana s momcima koji su odrasli i formirali se fudbalski u novoj državi. Žao mi je što moj otac nije doživio da vidi kako smo postali prvaci, ali sam siguran da je vidio s onog sveta i da je bio uz nas.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu