Novak Đoković se u razgovoru sa svojim „persijskim bratom” (tokom cijelog razgovora njih dvojica su se oslovljavala sa „brate”) podsjetio na svoje teniske početke, nakon što je javno objelodanio ono što su navijači odavno željeli da čuju od njega.
Đoković je rekao da je zahvalan Bogu za svoj talenat, ali i naglasio da svako od nas ima u sebi snagu da kreira stvarnost u kojoj želi da bude.
Ništa nije nemoguće. Svako može da promijeni svijet i sebe.
– Bio je to sudbinski znak, jer dolazim iz sportske porodice. Moj otac je bio takmičar u skijanju, bio je instruktor i nikad do tada nisam čuo za tenis. Niko u našoj porodici nije dodirnuo reket i sigurno je neka viša sila bila umiješana i uvela me u sport. Pomogao sam radnicima koji su pravili teren, oni su mi dali dozvolu da budem prvi koji je igrao na njemu. Kao petogodišnjak htio sam samo da uživam, tada mi je bila samo igra, nešto u čemu sam uživao. Imao sam veliku sreću da mi je porodica pomogla devedesetih godina, kada smo imali dva rata, a između njih sankcije, čekanje u redovima za hljeb i mlijeko… Te stvari ojačaju tvoj karakter – objasnio je Đoković a prenosi Blic.
Novak je naglasio i značaj trenera Jelene Genčić i Nikole Pilića za razvoj.
– Kada sam imao sedam godina, prvi put sam jasno znao i imao san i namjeru da postanem najbolji teniser na svijetu jednog dana. Bio sam srećan u životu da naiđem na ljude koji imaju veliko znanje o tenisu, o sportu… Oni su pomogli da moji roditelji shvate šta radim kada nisam bio sa njima. Tu su posebno pomogla dva trenera, moja teniska majka Jelena Genčić i Niki Pilić, moj teniski otac. Oni su bili veoma bliski mojim roditeljima i bili su mi porodica.
Đoković je rekao je kod Jelene Genčić odlazio da sluša klasičnu muziku, da čita poeziju i da zamišlja sebe kako podiže trofej Vimbldona.
– Vizualizovao sam kako će se stvari odvijati i imao sam sreću da imam uz sebe roditelje i Jelenu Genčić, koja mi je tada pokazala koliko je to važno. U srcu sam to imao i znao sam da će se ostvariti sve što zamislim. Uz sve što sam proživljao kao i milioni u Srbiji, znao sam da me ništa ne može zaustaviti i da ću biti jednog dana najbolji teniser na svijetu, iako je bilo 0,02 odsto ljudi koji su vjerovali u to – dodao je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu