Amerika je velika zemlja, ali pedalj rodne grude je bogastvo koje nema cijenu. Zanimljivo je, kako je došlo do odlaska 18-godišnjaka u SAD?
To je bila moja želja od malih nogu. Ukazala mi se šansa da preko jedne agencije stupim u kontakt sa mojom sadašnjom školom u Njujorku, da im pošaljem potvrdu šta umijem na terenu, dobili su moje ocjene i sve ostalo. Završio sam sve administrativne procedure koje su bile potrebne i nakon izvjesnog vremena otišao sam tamo – ispričao je svoju priču Stefan Popović.
Košarka u krvi
Košarka mu je u krvi, pa i u dalekoj zemlji, u kolijevci košarke, mladi Modričanin najviše vremena provodi na parketu.
– Svakodnevno po pet-šest časova provedem u dvorani i u teretani. Ako nisam na terenu, svoje misli usmjeravam ka njemu. Završavam školu, ali najveći akcenat stavljam na parket, želja mi je da se unaprijedim što je moguće više u košarkaškom sportu – priznaje Popović.
On je budući student, sa jasnom životnom preokupacijom na tom planu.
– Što se tiče studija i koledža, planiram da nastavim svoje školovanje u Americi. Moja interesovanja najviše su orijentisana ka informacionim tehnologijama i računarima. Jedan od mojih glavnih izbora biće kompjuterska tehnologija – najavljuje Popović.
Sportska porodica
Braća Dušan i Jovan Jovanović njegova su braća od tetke i, takođe, igraju košarku. Oni od prije mesec ili dva dana žive u Španiji. Stefan je s njima u kontaktu.
– Oni su mi najrođeniji i presrećan sam zbog njih što su na pragu uspjeha u Španiji. U Modriči smo napravili zajedničku lijepu priču. Od malih nogu zajedno smo, pratili smo jedni druge, pružali podršku, zajedno trenirali. Ništa ne bi mogli jedni bez drugih, tako smo se usavršavali – nastavlja Popović.
Ovaj mladić objašnjava kako se uspijeva u dalekom svijetu.
– Samo rad, red i disciplina. Svakodnevna posvećenost. Glava u školi i na parketu. Bez razmišljanja o sporednim stvarima. Trening, lijepo vaspitanje, kultura ponašanja i ophođenja. To je najgovještaj uspjeha – otkriva Stefan Popović.
Puna podrška
Otkriva ko su mu podrška na putu do cilja.
– Moja majka, otac i sestra su na prvom mjestu. Onda su tu i ostali članovi porodice. U svemu me podržavaju. Djed Milutin je autoritet odbojkaškog sporta. Nekada sam razmišljao i kopkalo me da treniram odbojku. Poštujem njegov rad i cijenim sve što je uradio za odbojkaški sport u RS i u BiH. Mene je košarka, ipak, osvojila – rekao je ovaj stasiti mladić.
Šta treba da se dogodi, pa da Stefan Popović kaže „Uspio sam u životu!“
– Da igram u SAD košarku na najvišem nivou. Da završim studije i koledž. I da moja porodica, kao i svi koji ovo budu čitali budu živi, zdravi, srećni i zadovoljni – jasan je mladi Modričanin. Još mu Amerika nije u potpunosti prirasla za srce, ali ona je njegov izbor i sudbina. Cilj je sebi odredio. Još samo da stigne uspjeh.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu