Niko u istoriji muškog tenisa nije odigrao više međusobnih duela sve je počelo na Rolan Garosu 2006. godine i onom Novakovom čuvenom izjavom posle poraza, a završilo se takođe na terenima Rolan Garosa, u drugom kolu Olimpijskih igara u Parizu osamnaest godina kasnije, piše Sport klub.
U međuvremenu je stala jedna čitava epoha tenisa, zlatna epoha čiji su protagonisti bili upravo Nole i Rafa, uz Rodžera Federera.
Na kraju, ostaće zapisano da je Đoković pobijedio u 31, Nadal u 29 okršaja, a mnogi od njih ostaće zauvijek u sjećanju svih koji tenis vole.
Tjerali su jedan drugog da budu bolji – baš kada bi se činilo da je jedan nepovratno ušao drugom u glavu, onaj drugi bi se prilagodio, ponudio nešto novo, i tako su se rađali neki od najvećih mečeva u istoriji tenisa.
Teško je, preteško izabrati najbolji, ali probaćemo – neka to bude istorijsko finale Australijan opena 2012. godine, finale koje je trajalo pet sati i 53 minuta i poslije kojeg su morali da im prinose stolice na ceremoniji, 5:7, 6:4, 6:2, 6:7 (5-7), 7:5.
Mogao je Novak da završi u četiri, nije to učinio, a onda je u petom Nadal vodio sa 4:2 i 30-15, i promašio lak bekhend koji će ga dugo proganjati. Đoković je pobijedio, a fotografije sata koji je pokazivao trajanje meča našle su se u objektivima svakog fotografa koji je tog dana bio na radnom mjestu na Rod Lejver areni.
Broj dva bio bi njihov sudar na Rolan Garosu godinu dana kasnije – skoro sve isto, samo uloge obrnute. U petom setu je bilo 2:0 i djus, Nole razmahan, kontroliše razmjene, a onda Nadal izvlači nestvarnu bekhend paralelu i spasava taj gem.
Bilo je i ono Novakovo pecanje po kojem mnogi pamte taj duel, ali ono što više ostaje u sjećanju jeste da je taj meč imao sve: kvalitet kao rijetko koji u istoriji, dramu na vrhuncu i po vrućini. Kao što je jedan kolega napisao: “Nadal i Đoković su dobar dio meča proveli odmahajući glavom i smijuljeći se na nemoguće udarce onog drugog”. Na kraju – 6:4, 3:6, 6:1, 6:7 (3-7), 9:7.
Broj tri – polufinale Vimbldona 2018. godine, finale prije finala jer je u finalu čekao iznureni Kevin Anderson. Trajalo je dva dana (prekid poslije trećeg seta), Đoković nije osvojio slem od Rolan Garosa 2016, a Nadal nije osvojio Vimbldon od 2010.
Uh, kakvih je tu udaraca bilo, koliko puta su gledaocima padale brade, Novak je u završnici petog seta izvukao 15-40, da bi na kraju slavio poslije zbirno pet sati i 15 minuta igre – 6:4, 3:6, 7:6 (13-11), 3:6, 10:8.
– Obično sam vrlo samokritičan, ali imao sam sjajne udarce, igrao sam agresivno, nemam za čime da žalim. Mislim da sam odigrao odličan meč. Svaka mu čast.
Kada Nadal kaže ovako nešto posle poraza, sve vam je jasno.
Ostali mečevi ipak su ispod, ali samo zato što su u ovim mečevima pomjerili granice fizičke izdržljivosti, mentalne snage i tenisa kao sporta.
Polufinale Madrida 2009. bilo je stvarno nešto posebno, Novak je propustio tri meč lopte i na kraju izgubio sa 3:6, 7:6 (7-5), 7:6 (11-9) za četiri sata i tri minuta igre. Tada nije dobio Rafu na šljaci, bio je to jedan od poraza koji je Novaka gurnuo u kanal iz kojeg će se kao feniks podići 2011. godine, kada je u dvije nedjelje dvaput dobio Nadala na šljaci, u Madridu i Rimu.
Na US openu su se tukli dobro, onaj set 2011. koji je Nadal dobio u finalu možda je imao najintenzivnije poene ikada u njihovom rivalstvu, ali je Novak bio mnogo bolji na nivou cijelog meča. U finalima 2010. i 2013. važilo je obrnuto – Đokovićevi naleti bili su impresivni, ali je Nadal bio konstantniji i bolji.
Novak je raznio Rafu u Dohi 2016. godine sa 6:1, 6:2, tada je Nadal izjavio da niko nikada nije protiv njega prikazao viši nivo tenisa, ali umio je bogme i Rafa da nanese ubjedljive poraze Novaku – na Rolan Garosu 2020. godine bilo je 6:0, 6:2, 7:5, što su mnogi dožvjeli kao revanš za čišćenje koje je Nadal doživio u finalu Australije godinu dana ranije.
Bilo je svega, a sada je – kraj. Još jedna za vašu dušu, momci.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu