Ostalo

Šahovski besmrtnici (14): Život između 2 ljubavi

Ljubav prema muzici Vasiliju Smislovu usadio je otac, koji je bio inžinjer i dobar bariton.

FOTO: DRUŠTVENE MREŽE

Kako je u kući postojala i odlična šahovska biblioteka vidjelo se da će mali Vasja cijeli život proživjeti između dvije ljubavi.

Vasilij Smislov je rođen 24. marta 1921. u Moskvi. Prve poteze mu je pokazao otac, koji mu je za sedmi rođendan, podstaknut jednim porazom, poklonio Aljehinovu knjigu, sa proročanskom posvetom: „Pobjedniku u meču, budućem šampionu, Vasji Smislovu“.

Titula šampiona

Titulu majstora je osvojio pobjedom na prvenstvu Moskve ali u prvi plan izbija trećim mjestom, iza Igora Bondarevskog i Andora Lilijentala, na 12. prvenstvu SSSR 1940. godine. Godinu dana kasnije na turniru za apsolutnog šampiona države, u Moskvi i Lenjingradu, ponovo osvaja treće mjesto – ovog puta iza Mihaila Botvinika i Paula Keresa.

Do novog turnira kandidata Smislov bilježi trijumfe na svim turnirima na kojima je igrao, a pobjedom u Amsterdamu 1956. po drugi put postaje izazivač. Čvrsto riješen da se okiti lovorovim vijencem ne ispušta šansu i pobjedđuje Botvinika sa 12½:9½, u meču čiji je kraj dočekao za upalom pluća.

„Neočekivano i za samog Smislova, zdravi Botvinik je ustao iz prerano iskopanog mu groba“ (Svetozar Gligorić) i iskoristivši pravo na revanš meč dolazi do trećeg dvoboja giganata. Prvenstvo svijeta time postaje interna stvar jedne države, a Botvinik uspijeva da nakon početnih 3:0 privede borbu kraju rezultatom 12½:10½.

Opersko pjevanje

Tokom tri meča njih dvojica su odigrala 69 partija (veći rivalitet vladaće 30 godina kasnije u susretima Garija Kasparova i Anatolija Karpova) pri čemu je pobjedu više (18:17) ostvario Smislov. Za 18 godina „ukrstili su koplja“ ukupno 91 put; rezultat je bio 24:21 u pobjedama za Botvinika.

Nakon kratkotrajne vladavine, od aprila 1957. do maja 1958, Smislov je ličio na čovjeka koji je došao na kraj životnog puta (imao je samo 37 godina). U tim trenucima, kako je lijepo primjetio Gligorić, sticao se utiak „da je želio da bude operski pjevač više nego išta drugo, ali su ga njegovi neobični darovi pretvorili u šampiona“.

Vasilij Smislov za klavirom — FOTO: DRUŠTVENE MREŽE

Na sljedećem Turniru kandidata, u Jugoslaviji,kreće iz početka, ali biva samo četvrti. Sudbina je ipak odredila da se 1965. još jednom sastane s Botvinikom, jer je nakon podjele prvog mjesta u, za njega srećnom, Amsterdamu stekao pravo učešća na mečevima kandidata, koji su postali novost u ciklusima za prvenstvo svijeta. Duboko zašavši u šestu deceniju života Botvinik, rezigniran nakon gubitla titule, ne osjeća više niti snagu niti želju za novim dokazivanjima. Njegovim odustajanjem šansu dobija Efim Petrovič Geler, koji jednostavno „nije ležao“ Smislovu. Tigran Petrosjan, aktuelni svjetski šampion, ostaje nedostižan nakon poraza od 2½:5½.

Značajniji rezultat Smislov ostvaruje 1968. postigavši najbolji rezultat na Olimpijadi u Luganu sa 11 poena iz 12 duela.

Meč sa Kasparovom

Priča o najboljem operskom pjevaču među šahistima ovdje bi završila da Smislov, prkoseći zakonima prirode, nije postao najstariji velemajstor koji se izborio za mogućnost da se bori za titulu. Četvrtfinalni meč 1983. sa Nijemcem Robertom Hibnerom završio je neriješeno 7:7 ali je kocka odlučila da Rus otputuje za London, gdje oduševljava svježinom igre, te eliminiše i Mađara Zoltana Riblija nakon 6½:4½.

Finale je bio krajnji domet i konačan kraj njegove karijere u kojoj je ostvario 29 turnirskih pobjeda, dva puta dijelio prvo mjesto na prvenstvima SSSR i slavio u samo dva od odigranih 10 mečeva. Poraz od Garija Kasparova 4½:8½ u Viljnusu 1984. nije bio razočaravajući.

Vasilij Smislov je bio poslovično suzdržan u društvu nepoznatih ljudi, a detalje o njegovom liku ponovo predočavamo riječima Svetozara Gligorića: „Ako jedna osobina može da okarakteriše čitavog čovjeka, onda je samopouzdanje najprikladnija riječ za kvalitete Smislova. On i pokretima, a ne samo načinom igre, daje taj utisak… Bilo o kome da govori, ne čini to bez primjesa lake ironije. To nije naduvenost, već dobroćudnost, koja možda dolazi iz uvjerenja da je iznad sitnih ljudskih slabosti. Smislov polaže pravo na dobronamjernu pošalicu, jer je ubijeđen u svoju nepristrastnost.“

Smislov je preminuo 27. marta 2010. godine u Moskvi.