Iza njegove samouvjerenosti stajali su rezultati i već propali pregovori o meču za prvaka svijeta.
Naime, još 1911. godine, nakon ubjedljive pobjede tada nepoznatog Kubanca na jakom turniru u San Sebastijanu, uputio je izazov dr Emanuelu Laskeru, koji, nepromišljenim zahtjevom da izazivač mora da pobijedi sa dva razlike kako bi mu preuzeo titulu, vjerovatno propušta priliku da ga za duže vrijeme udalji od borbe za tron.
Deset godina kasnije Lasker sebi čak dopušta luksuz da se odrekne titule u korist izazivača, ali zbog pritiska javnosti, Kapablankinog rezonovanja da mu ona u tom slučaju ne bi ništa značila i, što je najvažnije, nagradnog fonda od 20.000 američkih dolara dolazi do ugovaranja meča od 24 partije, koji napušta nakon 0:4 i 10 remija. Bio je to jedini meč do 2000. godine, i duela Garija Kasparova i Vladimira Kramnika, u kojem svjetski prvak nije uspio da zabilježi pobjedu!
Takav rezultat ne djeluje kao iznenađenje ako se uzme u obzir da je Kapablanka do ovog dvoboja izgubio samo osam (!) turnirskih partija od ukupno 36 „nula“ u karijeri.
Analizirajući njegov način igre Lasker je došao do sljedećih saznanja: „Partije su mu jasne, logične i snažne… Iz Kapablankinih poteza mogu se čitati njegove misli, pa i onda kad želi biti lukav… Kapablanka ne voli zaplete, ni avanture. On želi da unaprijed zna kuda ide. Njegova dubina je dubina matematičara, a ne pjesnika, njegov duh je rimski, a ne grčki.“
Kapablanka je rođen 19. novembra 1888. u Havani, u porodici bogatog zemljoposjednika. U četvrtoj godini je, posmatrajući druge, naučio da igra šah da bi već kao 12-ogodišnjak postao šampion svoje zemlje. Tri godine kasnije odlazi u Njujork gdje, pripremajući se za život u visokom društvu, uči nekoliko svjetskih jezika i, onako uzgred, tuče američkog šampiona i igrača koji je imao jedan meč za titulu iza sebe, Frenka Džejmsa Maršala, sa 8:1, uz 14 remija!
Poštovanje kolega stiče učešćem na već pomenutom turniru u San Sebastijanu. Protiv njegovog uvrštavanja u tabelu, prigovor se odnosio na nedovoljnu afirmisanost, bili su Aron Nimcovič i Osip Bernštajn. Kubanac im se osvetio tako što je posebno nagrađen za najljepšu pobjedu na turniru, zabilježenu protiv Bernštajna, dok je Nimcoviča olakšao za veliku svotu novca u slobodnim partijama.
Rađanje legende o čovjeku robotu poklapa se sa njegovim porazom od Oskara Čadžesa 10. februara 1916. u Njujorku. Više od osam godina, sve do 21. marta 1924. i susreta sa Rihardom Retijem u istom gradu, Kapablanka nije osjetio gorčinu poraza! Vjerovalo se da može dobiti partiju kad god poželi, a protivnici su, zbog njegove brzopotezne igre, sticali utisak da igraju „protiv sakoa prebačenog preko stolice“.
Značajna za budućnost mečeva za titulu bila je 1922. godina kada je Kapablanka, kao novi šampion, primorao glavne konkurente da potpišu tzv. Londonski protokol. Njime su uglavnom naznačene obaveze budućih izazivača ali se kubanski šahista nije mogao optuživati za stvaranje „zlatnog štita od 10.000 dolara“ (Savijeli Tartakover), jer je sam morao obezbijediti veću svotu kako bi se približio na korak do titule.
Izazivač je, pored nagradnog fonda, morao osigurati i pokrivanje troškova za oba igrača!
Bogoljubov – Kapablanka
Njujork 1924.
Crni igra i dobija
31. … Sxd4! 32. cxd4 T8xc5!
0:1
(Nastaviće se)
Raniji tekstovi:
(VIDEO) Šahovski besmrtnici (1): Navijači finansirali prvi meč za titulu
Šahovski besmrtnici (2): Šampion kojeg niko nije volio
(VIDEO) Šahovski besmrtnici (3): Filozof sa istančanim ukusom
Šahovski besmrtnici (4): Mikelanđelo šahovskog svijeta
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu