Hvala vam na interesovanju i novinama koje ste nam donijeli. Nadali smo se vašem dolasku jer ne mozemo otići do grada po novine. Zvali su nas rođaci i obavijestili da smo Stoja i ja u novinama. Mnogo vam hvala, lijepo ste to opisali jer Marko jeste naš ponos – kazao je Dragan koji nas je dočekao na kapiji a kada smo ušli u kuću, znatiželjno i ushićeno je baki Stoji naglas pročitao reportažu.
Ona je srećna pričala o unuku Marku .
– Zvao me prije dvije večeri, pita kako si bako, šta radite. Bila sam uzbuđena, dobila neku tremu jer se stalno plašim za njega. Kaže da je samo prst povrijedio ali da ga je prošlo. Kada gledam utakmice, meni je svakog djeteta žao kada se se povrijedi, to mi teško pada – priča baka Stoja.
Dragan kaže da nam je prošli put mnogo toga zaboravio da ispriča o svome unuku koji je sa njim proveo mnogo vremena.
– Volio je sa mnom tjerati stoku na pašu, voziti se u zaprežnim kolima punim sjena. Govorio je da bi i on, kada poraste, volio imati konje. Uvijek je bio živahan, a kada sam bio kod njih u Njemačkoj, shvatio sam da će biti nešto od njega. Stalno je igrao fudbal i djelovao kao neki vođa među djecom – priča djed Dragan.
A meni ga uvijek bilo žao, dodaje baka, zato što je mali ali kočoperan, uporan kao Dragan. Krunići su nas ispratili obećavši da će nas pozvati u goste kada Marko dođe.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu