Traje dvije sedmice, tenzije rastu iz kola u kolo, dok su hrvatski vaterpolisti jedni od najozbiljnijih kandidata za medalju. Nešto što se podrazumijeva za sastav koji je ovdje došao u statusu prvaka svijeta i vicešampiona Evrope. Opet, nisu jedini kandidati.
Godina 2024. je u vaterpolu apsolutno jedinstvena. Ovo je sport koji je poznat po izuzetno velikom broju utakmica, takmičenja, turnira.
Eskplozija nadmetanja
U vaterpolu najbolji igrači, dakle reprezentativci, u godini dana odigraju – neko neće povjerovati ali je istinito – 90 do 100 utakmica! Za klub ili za reprezentaciju. Ovo se posebno odnosi baš za hrvatske, ali i najbolje crnogorske i srpske igrače.
Osim nacionalnih prvenstava i kupova tu je i Regionalna liga, pa evropske klupske utakmice odnosno Liga šampiona. Na sve ovo dolazi još reprezentacija.
Međutim, ova godina je donijela pravu eksploziju nadmetanja u suludom ritmu. U januaru Evropsko prvenstvo u Hrvatskoj, u Dubrovniku i Zagrebu. Dvije nedjelje nakon finala već je slijedilo u februaru i Svjetsko prvenstvo u Dohi i sada Olimpijske igre.
Sva tri najveća, najvažnija takmičenja u sedam i po mjeseci! Povrh svega, nakon Pariza, reprezentativci će dobiti u svojim klubovima 10-ak dana odmora jer slijedi već nova klupska evro-sezona. Ludo i nestvarno. Sve to u sportu koji je – naučno utvrđeno – jedan od fizički najnapornijih.
Naravno da se postavlja pitanje koliko će se ili hoće li se ovakav ritam napornih treninga, putovanja, utakmica odraziti na kvalitet u bazenu. Na primjeru fudbalskog Eura u Njemačkoj smo vidjeli pad za jednu oktavu, nezavisno od toga što najbolji fudbaleri imaju ipak manji broj utakmica, te dodatne pogodnosti koje su vaterpolistima naučna fantastika, poput posebnih čarter letova i tome slično, piše Jutarnji.
Kiks Mađara
Ipak, prateći takmičenje u Dohi minulog februara, samo dva tjedna nakon iscrpljujućeg EP u Hrvatskoj, nije se dao primjetiti ni tračak umora. Naprotiv. Neke reprezentacije su čak i pojačavale formu, podignule intenzitet.
Ono što je primarno primjetno, na prvi pogled već, da su ove godine na EP i SP iste tri ekipe bile na postolju. Hrvatska – srebrna na EP, zlatna na SP; Španija – zlatna na EP, bronzana na SP; te Italija – bronzana na EP, srebrna na SP. Da li su onda ove tri selekcije i najveći favoriti za olimpijsku medalju? Jesu kandidati, naglašeni, pa možemo govoriti i o statusu favorita, ali s prefiksom – jedni od kandidata.
Naime, Mađarska je na EP došla s doslovno B sastavom i na kraju zauzela četvrto mjesto, ali sve su podredili SP na kojem su bili tek sedmi! Sada su apsolutno “nabrušeni” da dokažu moć na Olimpijskim igrama. Imaju i čime.
Srbija se ne smije otpisati
Moglo bi se slično ispisati i za Srbiju, koja jeste jaka, ali ipak nije više onaj nivo kvalitativne nadmoći koja ih je odlikovala do Tokija 2021. Odlazak te generacije igrača koja je, uostalom, zlato osvojila i u Riju 2016. (Stefan Mitrović, Branislav Mitrović, Milan Aleksić, Duško Pijetlović, Gojko Pijetlović, Filip Filipović i Andrija Prlainović, te selektor Dejan Savić), odrazio se na rezultatima. Već tri godine Srbije nema među osvajačima medalja na velikim smotrama. Opet, to ne znači da ih se može i smije otpisati.
Grčka nam se, na primjer, tu čini i sigurno jeste jača, uigranija, praktično je u neizmijenjenom sastavu u odnosu na Tokio 2021. kada su osvojili srebro, što je najveći njihov uspjeh u istoriji. Nismo zaboravili na tim koja igra ludo brz, efikasan i lijep vaterpolo – Španija. Prvaci su Evrope, tri četvrtine reprezentacije je iz istog kluba (Barselonete), pa su uigrani “do bola”.
Odlučivaće i peterci
Reprezentacija SAD je sastav na koji valja obratiti pažnju. Karakteristično za sve američke sportiste, pa tako i vaterpolo, Amerikanci se „pale“ na Igre. Tu su u pravilu najbolji, najjači, iako je činjenica da nema medalja na OI od Pekinga, kada su bili srebrni. Ekipa koja ima najboljeg centra na svijetu (Halok), izvrsne plivače, vrlo dobrog golmana, pa braću Dod, iskusne igrače tipa Bouena, Vudheda, pa i Kupida, kao i vrsnog trenerskog znalca u liku Dejana Udovičića, mogla bi mnogima ovdje pomrsiti račune.
Francuska? Da, domaćin ima zanimljivu ekipu, koja nije baš slučajno u Dohi na SP igrala čak za medalju, bronzanu. Barakude su ih pobijedile u polufinalu tek petercima, namučili su nas mlađani Tomas Verno, ali i iskusni Krusilo, Bodegas… U Parizu sanjaju ponavljanje katarskog uspjeha. Malo teže, ali opet… Oprez. Ukoliko smo pohvalili trenerski potpis Udovičića u američkoj reprezentaciji, onda i kod Francuza valja apostrofirati Vjekoslava Kobešćaka. Službeno je pomoćnik selektoru Bruzou, iako je ipak puno više.
Sve u svemu, čeka nas zanimljiv, potpuno neizvjestan, nepredvidljiv vaterpolo, vrlo vjerovatno s podosta utakmica koje će odlučivati tek raspucavanje peteraca. U gradu koji ima doslovno istorijsko značenje za vaterpolo u olimpijskoj zajednici. Naime, upravo je u Parizu, na Igrama 1900. vaterpolo prvi put zaigran, uvršten u porodicu olimpijskih sportova, te od tada i ima status najstarijeg kolektivnog, sporta s loptom (zajedno s fudbalom) na olimpijskim igrama, zaključio je Jutarnji list.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu