Nakon par godina turbulentnih takmičenja, gdje je prethodni šampionat starog kontinenta došao faktički za vrijeme korona virusa i samim tim nije imao prepoznatljiv izgled, te Mundijal u Kataru koji je odigran u jesenjem periodu, što je za sve ljubitelje fudbala bio šok i jedna vrsta poraza, ovaj EURO konačno ima sjaj pravog reprezentativnog takmičenja.
Na njemu će se prvi put, makar pod ovakvim imenom, naći i reprezentacija Srbije. Mandat Dragana Stojkovića se sasvim sigurno može podijeliti u dvije faze – prije i poslije Svjetskog prvenstva.
Do Katara je usljed igara, hemije i atmosfere u ekipi, praćenje i podrška Orlovima bila na najvećem mogućem nivou, te je glavni utisak među srpskim navijačima bio takav, da gotovo nikad nismo izgledali bolje na terenu, a da su odnosi u i oko tima bila savršeni.
Samo prvenstvo i period kvalifikacija za EURO je iznjedrio mnoge mane ekipe; od samih taktičkih propusta, defanzivne neorganizacije do međuljudskih odnosa i sukoba, koji su postali sve češća tema u medijima.
Duel protiv Engleske, na programu 16. juna, selektor Stojković će dočekati sa boljim zdravstvenim biltenom u odnosu na već pomenuti Katar, što je svakako jedna od najvećih prednosti u odnosu na taj period.
Finalna priprema i prilika za konačno uigravanje ekipe je bila u duelima sa Austrijom i Švedskom, a rezultati u tim mečevima su dali razloga navijačima za optimizam, ali i strepnju usljed grešaka u fazi odbrane.
Austrija – Srbija 2:1
Prvi rival Srbije je bila reprezentacija Austrije. Tim koji je predvođen Ralf Ragnikom, jednim od najuticajnijih njemačkih trenera u ovom vijeku, ima odlične rezultate u posljednje vrijeme; forsirajući brz fudbal, puno presinga po čemu je ovaj stručnjak i poznat, čineći jako loš „fit“ sporoj i nekompaktnoj Srbiji.
Reprezentacija Srbije je izašla u blago rečeno zanimljivom sastavu, gdje je četvorka pozadi sastavljena od tri štopera i zadnjeg veznog; čime je usljed neuigranosti, „visila“ sve vrijeme i bila laka meta ofanzivcima Austrije za utrčavanja između i iza njih.
Srbija je na veoma loš način ušla u meč, pad koncentracije, veliki prostor između linije i lopta u opasnoj zoni kaznenog prostora i start Spajića na granici penala. U 11. minuti, kao i sasvim logičan sljed događaja, Austrija dolazi do prednosti. Baumgartner bez ikakvog pritiska je vukao loptu kroz nebranjeni međuprostor, a potom uposlio Vimera, koji se ubacuje iza jako loše postavljene odbrane Srbije; čije raspored i pozicija onemogućavaju pravljenje bilo kakve ofsajd zamke. Kritika za ovaj gol jednim dijelom mora ići i Vanji Milinković-Saviću koji je ostao previše vezan za liniju, bez izlaska i skraćivanja ugla protivniku, piše Sportal.
Drugi gol izgleda izuzetno jednostavno, ali pokazuje veliki kvalitet austrijske reprezentacije. Agresivnost na sredini terena, oduzeta lopta i odlična reakcija po njoj. Grilič iz prve upošljava Baumgartnera koji odmah šutira i postiže pogodak. Ono što našoj reprezentaciji generalno fali, a što dolazi kao direktna posljedica lošeg rasporeda, nekompaktnosti i velikih razmaka u linijama tima, jeste bolji odgovor na izgubljenu loptu.
Ekipe sa brzom tranzicijom u par poteza dolaze do našeg gola, a sa ovakvom postavkom jedini način da ne dolazi do ovakvih situacija jeste da se sve greške u središnjem dijela terena eliminišu, što svakako nije moguće…
Gol kojim je ekipa Srbije smanjila prednost dolazi iz jednog od naših najjačih oružja – skok. Gotovi svi štoperi predstavljaju prijetnju u vazduhu. Prvi je skočio Spajić, neko ko je u sezoni iza nas pokazao veliku moć snalaženja unutar kaznenog prostora, a na pravom mjestu se našao Strahinja Pavlović; koji je u Kataru postigao pogodak na ovaj način. Sam centaršut je došao od strane Dušana Tadića, a sa lijevog boka treba očekivati Mladenovića, odnosno Kostića sa ovakvim ubačajima, a prisustvo već pomenutih defanzivaca, plus Mitrovića, ali Vlahovića i Jovića činiće reprezentaciju Srbije jednom od najopasnijih na prvenstvu u ovom segmentu.
Švedska – Srbija 0:3
Srbija je meč sa Švedskom počela u već standardnom sistemu sa tri pozadi, međutim glavna promjena u taktičkom smislu se ticala napada, odnosno činjenica da su Orlovi u duel krenuli sa dva špica – Vlahović i Mitrović.
Selektor je u odnosu na Austriju napravio i određene izmjene u sastavu, pa su se od prvog minuta na terenu našli Rajković, Stojić, Milenković, Mladenović i Ilić.
Iako je rezultatski gledano Srbija odigrala fantastičan meč, devet udaraca u okvir gola Predraga Rajkovića dalo je razloga za brigu stručnom štabu i navijačima reprezentacije Srbije.
Jedna od prvih prilika Šveđana dolazi u uvodnim minutima meča. Vezni fudbaler skandinavske reprezentacije prima loptu bez ijednog fudbalera Srbije u njegovoj blizini, imajući otvoren prostor ispred sebe, čime se pokazuje nedovoljna kompaktnost unutar veznog reda, ali i generalno između linija tima Srbije.
Manjak brzine i pokretljivosti, kao standardni problem reprezentacije Srbije , uočljiv je u većini mečeva, nevezano za protivnika, a kraj akcije rezultuje prebacivanjem lopte iz desnog u lijevi međuprostor; gdje usljed korekcija i pomjeranja zadnje linije, krilo Švedske ostaje bez čuvara.
U 13. minuti se „javlja“ velika količina nebranjenog prostora u zoni 14 (zona iz koje statistički gledano pada najviše golova), a ekipa Švedske, iako nema brojčanu prednost, usljed loše postavljenih linija srpskog tima, uz brze kombinacije i pokrete bez lopte, stvara pometnju u i oko šesnaesterca. Već u idućoj minuti Kuluševski nakon 1-2 kombinacije na prostoru gdje njegov tim numeričku inferiornost kreira izuzetno dobru poziciju za udarac.
Jedan od problema koji ne spada u grupu onih „ekstremnih“, ali omogućava lakšu, bržu i tečniju igru protivnika jeste nedovoljna količina pritiska na prvu liniju, odnosno veliki broj rješenja i vremena da golman i štoperi izaberu najbolju opciju i prebace težište igru u drugu trećinu.
To će posebno biti izraženo kada su na terenu Mitrović ili Jović; koji su za razliku od Vlahovića, vrlo neaktivni, odnosno „nezainteresovani“ u presingu.
Ipak u pojedinim fazama meča, kada se ekipa u potpunosti spuštala u niski blok, odnosno kada smo se branili sa svim igračima na našoj polovini, Mitrović je nastupao i sa ulogom defanzivnog veznog; a takav scenario će moguće već biti viđen u prvom kolu protiv Engleske.
Zabrinjavajuća činjenica je zapravo brzina sa kojom su protivnici dolazili pred gol Srbije, a šansa u kojoj se Isak našao u 59. minuti meča je došla nakon par dodira sa loptom, nakon ispucavanja golmana. Spori defanzivci i slabo postavljenje, odnosno čuvanje igrača bez lopte, omogućavaju veliki broj utrčavanja iza njih, koja automatski označavaju 1 na 1 situaciju sa čuvarom mreže Srbije.
Ipak, ne bi bilo fer nabrajati samo negativne stvari u igri reprezentacije Srbije; pogotovo u meča gdje je ostvarena pobjeda 3-0. Prvi gol je došao nakon dobrog protoka lopte i pronalaska Živkovića na boku.
Iako je fudbaler Paoka imao dovoljno vremena i prostora, treba istaći odličan centaršut, što je jedan od njegovih najvećih kvaliteta. Reakcija odbrane Šveđana je bila daleko od idealne, ali sjajan posao bez lopte Lukića i Vlahovića, koji je u jednu ruku i krivac za to, ostavio je slobodnog Sergeja koji se jako dobro snašao. Doprinos bez lopte Saše Lukića u fazi napada, koji često nije vidljiv i istican, čini velike stvari za tim Srbije.
Jedan od inicijatora drugog gola je Vlahović, koji dolazi po loptu na sredinu terena, a potom upošljava Mladenovića na boku. Bek Panatanaikosa, poznat po fenomenalnom centaršutu i saradnji sa Mitrovićem, još jednom odlično upošljava špica Al-Hilala. Niska i oštra lopta, sjajno ubacivanje najboljeg strijelca reprezentacije Srbije, kao i reakcija kojom je „ukrotio“ nimalo laku loptu.
Ovakva saradnja je češće rezultovala udarcima glavom, ali i na ovaj način mogu predstavljati opasnost po protivnika.
Fenomenalna lopta Nemanje Gudelja, čijim ulaskom se stabilizovala reprezentacija Srbije u drugom poluvremenu, pokretač je trećeg gola. Iako Kostić nije imao najbolju reakciju i kontrolu loptu, ona ipak dolazi do Vlahovića koji iz teške pozicije nije postigao pogodak, ali odlično kretanje i snalaženje slabijom nogom pokazuje kapiten Tadić, te stavlja tačku na ovaj meč.
Srbija je pripretila u prvom poluvremenu, opet preko sjajnog Mladenovića, koji odličnom kretnjom, centaršutem koji može da bude opasan i iz trka, korekcije, te desnom nogom, pronalazi Vlahovića koji ne uspijeva da postigne pogodak. U drugom poluvremenu slabijom nogom nakon driblinga, nekadašnji član Legije pravi pometnju u kaznenom prostoru.
Prisustvo Vlahovića u fazi odbrane je često isticano kao bitan faktor, a napadač Juventusa se nakon dobrog pritiska umalo našao u izglednoj prilici pred golom protivnika.
Koliko god odbijali da priznaju, većina navijača i pored svih faktora oko reprezentacije, dočekuju ovo prvenstvo sa velikom količine euforije. Reprezentativni fudbal je jedna druga dimenzija koja sa sobom donosi specifičnu energiju i atmosferu među narodom.
Osnovni cilj će biti proći grupnu fazu takmičenja, za šta će gotovo sigurno biti dovoljno zabilježiti pobjedu i remi, a u određenom broju slučajeva i tri boda mogu raditi posao.
Prvi korak je prikazati se u najboljem svjetlu protiv favorizovane Engleske, a potom juriti bodove protiv znatno povoljnijih protivnika.
Evropsko prvenstvo u u fudbalu 2024. odigrava se u Njemačkoj, i to u 10 gradova. EURO će trajati od 14. juna do 14. jula. Srbija je smještena u grupu C, a rivali će joj biti Engleska, Danska i Slovenija. Prvi meč Orlovi igraju protiv Gordog Albiona, a utakmica Srbija – Engleska igra se u Gelzenkirhenu, na stadionu Šalkea, 16. juna sa početkom od 21 sat. Druga utakmica, Srbija – Slovenija, igra se 20. juna u Minhenu, sa početkom od 15 sati. Treći meč, Srbija – Danska, igra se 25. juna u 21 sat, takođe na stadionu Alijanc Arena u Minhenu.