Kako bi se žargonski reklo, naročito poslije Rima, prvi reket svijeta ima najjaču glavu u bijelom sportu.
Srpskog igrača je teško pobijediti, čak i kada igra loše. Ali šta je to što ga izdvaja? Postoji nekoliko odgovora, koje je ponudio Sahen Gupta, predavač primenjene psihologije sporta i vježbanja na Univerzitetu u Portsmutu.
Đoković se tehnički doveo do savršenstva. Tokom cijele karijere radio je na svojoj ishrani i kondiciji, kako bi njegovo tijelo bilo spremno za sve napore. A njegovo taktičko razumijevanje i “izvođenje” tenisa je bez premca.
Kontrolor ova tri elementa je – psiha, ističe Gupta. U proteklih 20 godina, Đoković je možda bio teniser koji je najotvorenije govorio o mentalnoj pripremi – a otpornost je bila ključ svega.
– Radim na tome oko 15 minuta i važno mi je koliko i fizički trening – rekao je Novak još davne 2013.
– Trudio sam se da mi mozak automatski funkcioniše bolje… Nekada sam se kočio kad god bih napravio grešku. Sada kada udarim servis ili bekhend, i dalje imam tu sumnje u sebe, ali znam kako da se nosim sa tim – dodao je srpski teniser.
– Čak i Đoković griješi. Otpornost se ne odnosi na performanse bez grešaka. To je nemoguće u elitnom sportu. Otpornost je sposobnost prilagođavanja nakon suočavanja sa problemom – navodi se u tekstu.
Dalje se dodaje: “Otpornost je nešto što sportisti razvijaju tokom vremena, ulažući napor u izgradnju mentalnih i društvenih vještina koje djeluju kao štit od negativnih efekata neuspjeha. U elitnim sportovima, problem može biti mali kao što je gubitak seta u meču ili veliki, kada je riječ o ozbiljnijoj povredi.”
Đoković je razvio svoju otpornost tako što se redovno takmičio protiv Rodžera Federera, Rafaela Nadala i Endija Marija. Razmišljao je o onome što je radilo mentalno, fizički i taktički, a zatim se dalje razvijao.
Glavni element Novakovog procesa učenja bila je njegova otvorenost za prilagođavanje. On je javno govorio o tome kako sada drugačije razumije i tretira svoju fizičku pripremu. Na mentalnom nivou, prihvatio je da ne može da igra svaki turnir i njegova motivacija se malo promijenila.
– Prestao sam da razmišljam previše o tome šta bi se moglo dogoditi i oslanjao sam se na svoju fizičku i mentalnu snagu da odigram prave udarce u pravo vrijeme, piše Sportal.
I imao je prave udarce u pravo vrijeme. I onda kada se suočavao sa meč loptama najvećih protivnika, nije razmišljao o porazu. I onda kada je ceo stadion vikao “Rodžer, Rodžer”, on je čuo samo svoje ime.
I zato je postao najveći svih vremena, sa – do sada – osvojena 24 grend slema, 40 mastersa, sedam titula sa finalnog turnira i 426 sedmica na prvom mjestu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu