Šta radiš kad ostaneš bez kapitena, najboljeg strijelca i organizatora igre? Pobjegneš u mišju rupu. Ali ako si Vladan Milojević, onda se plasiraš u grupnu fazu Lige šampiona. A onda pobjediš i Liverpul, koji ima tim vrijedan milijardu evra.
Milojević se ljetos pozdravio sa Donaldom, Pešićem i Le Talekom, međutim, nije se pozdravio sa ambicijom da Crvenu zvezdu podigne na novi, viši nivo. Zadržao je kostur tima i dovodio je samo igrače koji mogu da se uklope u njegov mozaik. Imena i cijena mu nikada nisu bili u prvom planu, već je razmišljao ko je kakav čovjek, da li ima veliko srce, šta može da ponudi Zvezdi… Recimo, u dalekoj Jokohami je pronašao pomalo zaboravljenog Miloša Degeneka koji je u prethodnih 100 dana odigrao 25 mečeva i proveo je 2.217 minuta na terenu. Vratio je Ričmonda Boaćija i Gorana Čaušića, oživio Marka Marina, pružio prilike Veljku Simiću, Dušanu Jovančiću u Dejanu Joveljiću, u reprezentaciju poslao Nenada Krstičića, Branka Jovičića i Milana Rodića, od Vujadina Savića je načinio pravog kapitena i stvorio je Milana Pavkova. I sve to za nepunih godinu i po. Malo li je?
Jedan po jedan kamen je gradio u tvrđavu koja je ove sezone primila dva teška udarca, od PSŽ-a (6:1) i Liverpula (4:0), ali su temelji ostali čvrsti. Uostalom, zbog toga je napustio siguran posao i lagodan život u Grčkoj i sa porodicom se preselio u Srbiju, gdje danas jesi, a sutra već nisi. Milojević je odmah po dolasku na “Marakanu” pokazao da se ne plaši izazova. Izostale su velike riječi na koje smo navikli od njegovih prethodnika. On nije obećao ništa, već je tražio rad, svih, od predsjednika i direktora, preko fudbalera, do ekonoma. Samo tako Zvezda može ponovo da bude najbolja. Iskren pristup je kupio i navijače za koje je Miloje postao Klark Kent, Zvezdin Supermen, “čovjek od čelika” koji se bori protiv demagogije i nerada, piše Blic.
Milojević je sa klupe vodio tim na 84 utakmice, od kojih 26 u Evropi, a doživio je sedam neuspjeha, ako računamo i eliminaciju od Mačve sa penala u Kupu Srbije. U Superligi je poražen samo jednom, protiv Napretka, dok je u Ligi Evrope i Ligi šampiona stao pred Krasnodarom, Arsenalom, CSKA, Pari Sen Žermenom i Liverpulom, klubovima koji su višestruko (a neki i desetostruko) skuplji od Crvene zvezde.
Pobjeda nad Liverpulom (2:0) je, međutim, njegov diplomski rad i kruna karijere. Samo dvije sedmice ranije, Milojević je sa crveno-bijelima jedva izvukao živu glavu u Liverpulu gdje su Englezi slavili sa 4:0, a mogao je da bude i dvocifren rezultat. I svako normalan bi se zatvorio u revanšu, branio se sa 11 igrača pa šta bog da. Ali Milojević nije normalan, u najpozitivnijem smislu. Srpski inat, želju, srce, kvalitet i energiju sa tribina je pretvorio u pesnicu koja je nokautirala Liverpul. Pokazao je da sve što je uradio nije slučajnost.
Znate da sam veliki vjernik i da vjerujem u poštenje. Ništa nije slučajno – rekao je Milojević.
Možda je 6. novembra neko odozgo pogledao Zvezdu i povukao malo konce, ali srpski šampion je to zaslužio, Milojević je to zaslužio, svi smo to zaslužili. Jer za ovo se igra, za ovo se živi, ovo samo Zvezda može da priredi! Dobro upamtite Milojevićeve riječi, jer se Zvezdi približava Napoli, a onda i monstruozni Pari Sen Žermen.
Milojević u Zvezdi
Mečevi – 84
Pobjede – 61
Neriješeno – 16
Porazi – 7
Gol-razlika – 185:57
Bodovi po meču – 2,37
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu