Njegova priča o tome kako se borio za Borišu Simanića vrijedna je filma.
On je održao kraći govor, poslije čega se i podsetio svega što je proživio sa Borišom, koji je ostao bez bubrega poslije meča sa Južnim Sudanom.
– Zahvaljujem se Košarkaškom savezu na ovom priznanju. Košarka vas mnogo češće čini radosnim zbog pobjede, ređe tužnim zbog poraza, ali vas uvijek čini ponosnim što ste dio jednog karakternog sporta, jednog divnog sporta, a ja sam zahvalan i što mi je omogućio da preko 20 godina budem dio tog sporta iznutra i dio košarkaške istorije, najsvjetlije sportske istorije u Srbiji – počeo je on.
Poslije ceremonije, Radovanović je u razgovoru sa medijima pričao o emocijama koje je ponio iz Manile. Otkrio je riječi koje će posebno pamtiti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu– Boriša je tih čovjek, miran, trpeljiv momak. Međutim, kada smo stigli na aerodrom u Manili, do kog smo se vozili u sanitetu, i poslije kada je u avionu otišao iz svog dijela naprijed kod igrača da bude s njima, gledao me je i samo rekao ‘Dok, vratiću se ja’. To mi je nekako najljepši utisak sa cijelog tog putovanja – zaključio je prof. dr Radovanović.