Majka joj je iz Indonezije, otac porijeklom iz Dvora na Uni, ali već dugo godina živi u Banjaluci, a igrom slučaja započeli su zajednički život. Maria je rođena 1998. godine u indonežanskom Bandungu.Proputovala je svijetom, vidjela razne kulture, obišla razna mjesta, ali se čini da će tek da vidi mnogo toga.
Ipak, Maria Đurić za sada uživa u Banjaluci gdje ima dosta prijatelja, a i većina rodbine joj je tu.
– Mama mi je iz Indonezije, a tata odavde. On je radio za brojne firme i jednom prilikom su ga poslali da radi projekat u Indoneziji i tamo je upoznao moju mamu. Nakon toga dobili su mene i odlučili su da se presele u Banjaluku gdje živi očeva rodbina. Ovdje sam završila OŠ Ivo Andrić. Nakon toga odselila sam se na Tajland u Bangkok gdje sam završila srednju školu i živjela sam tu do kraja školovanja, poslije toga sam se preselila u Indoneziju gdje sam se bavila modelingom i snimanjem reklama – počela je Maria za Srpskainfo.
U Banjaluku se vratila samo kako bi produžila pasoš, ali sudbina je htjela da u gradu na Vrbasu ostane i do dan danas.
– Potom sam se vratila u Banjaluku 2019. godine da produžim pasoš, a onda je uslijedio Virus korona i nakon toga odlučila sam da ostanem u Banjaluci. Upisala sam i Ekonomski fakultet, ali mi je bilo teško zbog jezika i još nekih stvari. Nakon toga odlučila sam da se preselim u Cirih, gdje je tada živjela moja mama i baš kada sam sve spremila i trebala da krenem uslijedio je poziv Borca. Otišla sam na razgovor i svidjelo mi se baš i odlučila sam da ostanem i eto dan danas sam tu – poručila je ona.
Ono što je posebno krasi jeste činjenica da osim srpskog govori još pet jezika, a na putu je da nauči još jedan.
– Pričam indonežanski, ali kako ga dugo nisam koristila, pomalo sam i zaboravila, ali mislim da bih se dobro snašla ako bi mi zatrebao. Engleski sam prvo naučila, od rođenja. Zatim govorim njemački, španski, samoinicijativno sam počela učiti korejski jer mi se svidio nakon što sam odgledala dosta serija. Imam u planu i da naučim arapski, mislim da ću uskoro krenuti na onlajn kurs, iako bih više voljela pohađati uživo, ali mislim da nema to kod nas – rekla je Maria Đurić za Srpskainfo.
Mjesto je ne drži, u to smo se uvjerili. Ipak, Banjaluka je ostavila poseban trag na 25-godišnju portparolku Borca. Ima dosta prijatelja i rodbine, ali to je neće spriječiti da u budućnosti ponovo “odleprša” u neku metropolu, jer voli življe gradove.
– Banjaluka mi je generalo jako lijep grad i ovde postoji neka sigurnost. Lično meni više odgovara dinamičniji i užurbaniji grad. Ovdje sam odrasla i imam mnogo prijatelja, tu mi je i otac i brat i sigurno da se lijepo osjećam tu. Ipak mislim da gledajući dugoročne planove, vjerujem da bih otišla negdje dalje – poručila je Maria.
Svi počeci su teški, pa tako je bio i ovaj. Trebalo je Marii vremena da se “uhoda”, ali kako je vrijeme prolazilo bilo joj je sve lakše. Kako ona, tako je i Borac prošao kroz tranzocioni period, mnogo stvari u klubu se promijenilo, ali ipak uspjela je da izađe na kraj sa svim poteškoćama i sada je srećna što je stekla još jedno veliko životno iskustvo.
– Na početku mi je sve bilo strano iskreno i bilo mi je teško, ali sam imala pomoć kolega. Kada sam došla u Borac u to vrijeme promijenio se i šef struke i sve je bilo novo, posebno za mene koja nikada nisam to radila ranije. U početku sam bila dosta pogubljena, ali sam brzo “pohvatala” sve i kako je vrijeme odmicalo bilo je sve lakše. Ove sezone promijenilo se dosta igrača i moram reći da su super i da su sjajni za saradnju, takođe imam sjajan odnos i sa šefom struke Vinkom Marinovićem sa kojim je sjajno sarađivati, pa je samim tim i meni posao olakšan – zaključila je Maria Đurić za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu