Junak velikog srca iz Istočnog Sarajeva nanizao je pet pobjeda, od kojih su dvije posljednje bile impresivne i završene iponom, a nakon što je shvatio šta je napravio pustio je glasan krik sa uzdignutim rukama u vazduh.
Potom je otrčao u zagrljaj ocu i treneru Ljubiši, čovjeku koji je prije više od 10 godina podigao kredit od 150.000 maraka kako bi napravio salu za trening u porodičnoj kući, bezrezervno vjerujući da će jedan od sinova stariji Stefan ili mlađi Nemanja popeti se na džudo Olimp. Nažalost, Stefanova karijera žrtvovana je zbog nedostatka finansija…
Slična priča je i sa Srđanom Đokovićem koji se dovijao na razne načine da bi mladom Novaku omogućio da radi ono što najbolje zna.
Trud i rad počeli su da se isplaćuju nekoliko godina kasnije, tačnije 2014. godine kada je Nemanja postao juniorski šampion Evrope. Pod zastavom Srbije dobili su podršku kakva im je bila potrebna i krenuo je niz.
Kada je Nemanja 2017. godine u Budimpešti postao svjetski šampion postalo je jasno da su se rizik i bezrezervna vjera u sinove isplatila. Momak iz malog Istočnog Sarajeva dijelio je lekcije Mađarima, Francuzima, Špancima, Gruzinima i ostalim takmičarima iz svjetskih džudo sila…
Od tada do danas nanizao je sijatest medalja sa evropskih i svjetskih šampionata, grend slemova, mastersa, a u posljednje dvije sedmice pokazao je da se vraća na sam vrh. Prvo je osvojio zlato na grend slemu u Abu Dabiju, a danas je prvi put u karijeri postao seniorski šampion Evrope.
Kao što je prije nekoliko dana za Srpskainfo rekao cilj su Olimpijske igre u Parizu, jedino takmičenje sa kojeg nema odličje, ali je naglasio i da mu to nije opsesija, te da će im prići dugačije nego onima u Tokiju.
Bravo Nemanja, bravo Ljubiša. Vi ste ponos Srpske i Srbije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu