Momak iz Istočnog Sarajeva bezbroj puta do sada pokazao je koliki je ratnik, a upornost i dosljednost sigurno su njegove glavne vrline. Ipak, posljednjih godinu dana uživa kao nikada ranije jer je sa izabranicom svoga srca Anjom dobio nasljednika Lazara koji mu daje dodatnu snagu i sigurnost da nastavi utabanim putem. Drugo grend slem odličje u karijeri prva je velika medalja otkako je nasljednik došao na svijet, pa je Majdov za Srpskainfo priznao da je posebna i njemu posvećena.
– Sve se promijenilo otkako je on došao na svijet. Lazar je moja najveća motivacija, tokom priprema, prije i za vrijeme meča, kako meni, tako i mom ocu i treneru Ljubiši. Svi smo dobili neko novo gorivo na kojem „vozimo“ – počeo je priču Majdov za Srpskainfo.
Posebno je, kaže, oduševljen deda Ljubiša koji nerijetko putem društvenih mreža podijeli video sa treninga i unukovih prvih koraka na tatamiju.
– Da, sjajno se zabavljaju njih dvojica. Dosta energije smo posvetili njemu, zaokupio je našu pažnju, ali u najpozitivnijem mogućem smislu. Njih dvojica polako uče prevrtanja, razvijaju motoriku, lijepo je to vidjeti, a vidim i da su ljudi na mrežama oduševljeni – naglasio je Majdov.
Na naše pitanje da li bi volio da nasljednik krene njegovim stopama odgovorio je potvrdno, ali uz jedan mali dodatak.
– Svakako da bih bio srećan i ponosan. Imaće našu podršku ukoliko to bude želio da radi. Ipak, za ovaj sport moraš da budeš „težak“ radnik i da ga voli cijelim srcem. Drugačiji pristup jednostavno ne „pije vode“. Da li će to Lazar imati ili ne niko ne može da pretpostavi. Sigurno je da uz nas može da zavoli ovaj sport – naglasio je Majdov.
Uspjeh na minulom takmičenju u Emiratima bio mu je potreban iz više uglova – skoro se vratio iz povrede, a i prije peha imao je neke ne baš svojstvene situacije.
– Prošao sam prilično težak period, imao pet, šest diskvalifikacija, pa sam povrijedio koljeno, Morao sam na operaciju i tri mjeseca bio van tatamija. Nismo imali puno pauze nakon povratka na borilište, radili smo vikend za vikendom i morali da izađemo na grend slem jer sa bodovima nisam bio toliko dobar. Hvala Bogu, vratio sam se u najboljem svjetlu i sada sam na petom mjestu rang liste, te sam opet „debelo“ u olimpijskoj normi. Slijedi Evropsko prvenstvo i opet krug istih boraca koje jako dobro poznajem, koje sam tukao i koji su mene tukli. Odlično se osjećam, forma je sjajna, zdravlje dobro, a kada je tako uvijek idemo na najviši cilj. U našem sportu prvo kolo i finale podjednako su teški. Ni najmanja greška nije dopustiva – rekao je član Džudo kluba Crvena zvezda.
Vjera u Boga
Gdje god da krene i šta god da radi Nemanja pominje Boga. Zanimalo nas je koliko mu vjera pomaže u ostvarivanju ciljeva.
– To je, uz naravno porodicu, za mene nešto najbitnije. Postoje stvari u životu i sportu u kojima se ne pitamo ništa, možeš samo da se moliš Bogu. Vjera je moj izvor snage, motivacija i sigurnost, nešto što me vodi i ohrabruje da idem ka svojim ciljevima. To je smisao. Mnogo puta osjetio sam neku snagu koja mi je pomogla. Bog i anđeli čuvari su uz nas i kada osjetiš da su te spasili ne možeš da ne vjeruješ. To je snaga koju ne mogu da objasnim, a najčešće se odnosi na borbe. Ponekad se desi da oborim nekog kolosa kao da ima deset kilograma, jer izvučem i dobijem snagu kakvu ne mogu da objasnim. A ponekad uradim sve to isto, a ne mogu da pomjerim rivala. Tada shvatiš da tog dana nisi određen da budeš „taj“. Pobijediće onaj ko ima blagoslov – objašnjava Majdov.
Pariz cilj, ne i opsesija
Velika preokupacija sjajnom džudisti su Olimpijske igre – jedino veliko takmičenje sa kojih nema medalju. Priznaje da je pred Tokio možda i sam sebi napravio dodatni pritisak koji ga je koštao dobrog rezultata.
– Kada sada sa ove distance pogledam unazad, mislim da bih osvojio medalju da su Igre bile 2020. godine kao što je planirano. Tokom 2019. sam osvojio medalju na osam od devet velikih takmičenja i turnira… Bio sam vicešampion Evrope i mjesec poslije su trebale biti Igre. Desila se korona i od tada se nikad nisam vratio na svoj nivo. Iskreno, vidio sam da ima i života pored sporta. U Tokiju sam možda malo i „izgorio“. Silno sam želio tu medalju… Ipak, desilo se i nešto što do sada nisam ispričao… Naime, dan prije meča kada je vaganje, morao sam na doping kontrolu. Krenuo sam da skidam kilograme, a oni su u podne došli po mene i rekli da moram sa njima. Ostao sam puna četiri sata, morao da pijem vodu kako bih mokrio, a kasnije skidao duplo više kilograma kako bih prošao vagu. Uzalud je bilo objašnjavanje da mi je sutra najvažniji dan u karijeri, dan koji čekam toliko godina… Sve me je to poremetilo i sigurno je da je uticalo, ali nisam govorio o tome jer bi ispalo da se „vadim“.
Nepunu godinu dana pred Pariz situacija je drugačija, a glava mnogo mirnija.
– Trebalo mi je dugo vremena nakon korone da se vratim gdje sam bio. Tek sam od ove godine počeo da radim sve kao prije. Ponovo sam se navikao na težak dril, maksimalno sam posvećen, spavam po danu u predviđenom periodu, idem u hiperbaričnu komoru… a rezultat je odmah došao. Imao sam pet operacija koljena, oba ramena me bole, lakat, ali sve je to dio profesionalnog sporta. Neke stvari što sam mogao više ne mogu, ali sam u nekim mnogo jači, kako sam iskusniji imam mogućnost da se prilagodim. Smatram da mogu da dobijem sve na svijetu jer kad vidim koliko poštovanje imaju prema meni.. Kada stanemo jedan naspram drugog vidim da sam veliki zalogaj za njih, tukao sam ja njih, oni mene, imamo ogromno poštovanje jedni prema dugima i znamo da nema nedodirljivih. Ja sam čovjek kojem ne manjka samopouzdanja, ali to je nešto što je neophodno da biste bili šampion. Ne mogu još sa stoodstotnom sigurnošću da kažem da sam u Parizu jer normu potvrđujemo tek u maju iduće godine. Potrebno je da ostanem zdrav i odbranim poziciju. Jedno je sigurno, mnogo rasterećenije prilazim narednim Igrama nego prethodnim. Ne opterećujem se medaljom, cilj je da odem tamo možda i sa porodicom, da uživam i da probamo da napravimo rezultat. Kao što sam rekao, svako svakoga u mojoj „devedesetki“ može da dobije, svaki meč je finale, a onaj ko bude najopušteniji i najsrećniji tog dana radovaće se na kraju – zaključio je veliki šampion iz Istočnog Sarajeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu