Pobjedom protiv selekcije Kanade zakazali su borbu za najsjajnije odličje, prvi put nakon 2014. godine u Španiji.
Veliki posao su odradili Orlovi .Gigantski. Otišli su sa ciljem da se plasiraju na Olimpijske igre. Taj cilj su i ostvarili. A sada su otišli i stepenicu dalje.
Selektor Svetislav Pešić ima apsolutno pravo da bude ponosan na svoje košarkaše.
Vjerovatno još nisu svjesni kakav posao su uradili u Manili, a tek slijedi ono glavno u nedjelju.
Na početku konferencije, Marko i Pešić su dali komentar o samom meču.
– Osjećaj je sjajan. Veoma sam ponosan na svoj tim, trenere… Moram da pomenem našeg saigrača koji je još u bolnici i bori se. Kao što sam rekao poslije četvrtfinala, Boriši posvećujem pobjedu. Nadam se da će uskoro biti sa nama. Nadam se da će mu biti bolje kada zna da ima medalju sa sobom. Nije to važno, ali nadam se da smo ga večeras učinili srećnim – rekao je Marko.
– Veoma sam ponosan na svoje igrače, trenere, medicinski tim… Sjajna pobjeda. Koji je razlog što smo ponovili još jednu utakmicu protiv Kanade večeras? Za mene je to što smo najbolji defanzivni tim. Mi smo jaki u odbrani. Još jednom smo demonstrirali da iz toga igramo tranziciono dobro. Važno je to kako smo primjenili plan, a to je bio da uzmemo poene iz tranzicije. To je bio cilj. Drugo, veoma smo dobro igrali jedan na jedan odbranu protiv Šeja, jedanog od najboljih igrača koje sam gledao u karijeri. Mlad je, treba mu još malo iskustva. Za naš tim je on bio dodatna motivacija da ga izbacimo iz igre. Teško, ali mislim da smo učinili to dobro. Vrlo je važna bila treća četvrtina, to je druga utakmica. Da oduzmemo agresivnost Kanadi. Moramo da učimo iz svega. U finalu. Finale je finale. To je jedna utakmica. Nije bitno ko će biti rival. Znamo da će biti to fizički zahtjevna utakmica. Važan je bio skok i u trećoj četvrtini. Oni su jaki na ofanzivnom skoku. Kontrolisali smo to. Nismo bili sjajni u ofanzivi kao u četvrtfinalu, ali sa defanzivnim skokom i timskom odbranom smo završili odbranu i jako sam srećan zbog toga – istakao je Kari.
O Jokiću…
– Kao što sam rekao momcima tamo. Nije bitno ko je tamo, nego ko je ovdje sa nama, ko nosi ovu srpsku majicu. Mi se ne predajemo, idemo do kraja. Mi smo ponosni na svoju zemlju, mi predstavljamo svoje porodice, zemlje. Vidite ove navijače ovdje. Ne mogu da zamislim kako je sada u Srbiji. Zaista nije bitno ko nije ovde, nego da ko je ovde da 100 odsto od sebe – rekao je Gudurić.
O Indijanapolisu 2002. godine.
– To je razlog zbog kojeg sam počeo da igram košarku. To je najvažniji meč u mom životu (finale predstojeće, prim. aut). Za nas je to toliko važno. Da reprezentujemo našu zemlju, naše porodice i ljude, velika je čast – istakao je Marko.
Šta reći o odbrani Alekse, Jovića, Dobrića?
– Nisam vidio ovo u životu, ovakvu energiju. Samo da im poželim da dobro spavaju i nastave u ritmu, da ih ispratimo, pokušavamo da budemo agresivni. Jako sam srećan što dijelim teren sa njima. Velika je čast i privilegija, kao sa svima – dodao je Gudurić.
Pričalo se kako će Kanada da zaustavi Bogdana.
– Pa jeste, mislim, znali smo šta nas čeka. Spremili smo sjajnu utakmicu, gledali smo kada god je moguće da pomognemo Bogdanu da primi loptu. Kouč je želio da visoki igrači prave blokade. Na kraju je Bogdan dao svoje poene i vodio nas do pobjede – istakao je Marko.
Navijači su skandirali “dao si nam bubreg, daćemo ti srce”.
– Evo ja sam se naježio sada. Vidjeli smo to prije utakmice kako su pjevali i skandirali. To je motivacija za sve nas. Nadam se da ćemo imati vremena da odemo da ga vidimo. Mislim da će njemu značiti kao dodatna motivacija za finale. Još jednom da pozdravimo Boru, da mu poželimo oporavak i da nam se što prije priključi – rekao je Gudurić.
Do kraja se obraćao Svetislav Pešić.
O Jokiću, kako bez njega, uticaj.
– Bez Jokića. Ne znam da li je ovo momenat da pričamo o Jokiću, ali mogu da kažem jednu stvar. Jokić je uvijek dio tima, on je najbolji igrač na svijetu trenutno, sjajna osoba. Sada, mislim da nije trenutak da pričamo o njemu, nego da pričamo o igračima koji su ovdje.
Nikola Jović je jedan od najmlađih u timu. Koliko može da napreduje i koliko je napredovao?
– Prije svega, Nikola je jedan od najtalentovanijih na svijetu. Igrač koji je igrao u svim mlađim kategorijama u našoj zemlji. Kadetskoj, juniorskoj… Počeo je u kvalifikacijama. U to vrijeme je igrao u Megi. Tada je odigrao svoj prvi meč u seniorskoj karijeri za ovaj tim. On je jedan igrač koji napreduje u ovom momentu. On ima 20 godina. Ali on mora da nastavi sa ovim projektom. Treba mu iskustva. Može da igra na više pozicija, ali ono što mu je potrebno je da igra. Za jednog igrača kakav je on, veoma je talentovan, bitno je da se bori da dobije respekt od drugih saigrača. Ja mu pomažem kao i uvijek. Važno je što napreduje kao osoba. Kao Jović, Bogdan… Bori se i on sada ima respekt svih. To je njegov prvi veliki uspjeh. Važno je zbog toga da bi bio u budućnosti bio važan dio tima Srbije.
O Indijanapolisu.
– Poslije 20 godina, ništa se nije promijenilo. Sada u Manili sa različitom situacijom, novim timom, za mene je sve to novo. Kao što znate, ne postoje dvije slične utakmice, nemaju dva slična Svjetska prvenstva. Opet igramo, možda budemo igrali sa SAD-om, ni manje, ni više. Ja sam veoma srećan zbog ove pobjede večeras. Smiren sam, jer znam da su igrači spremni za borbu u finalu. Ako SAD pobjede večeras, moramo da znamo da je u tim važnim utakmicama nije poznato ko će da pobijedi. Njemačka je pokazala dosta i ovdje, kao i na Evrobasketu prošle godine. Dokazali su da su među najboljima na svijetu, sa sjajnim trenerom. Da kažemo, večeras, ne znamo ko će da pobijedi u tom drugom poluvremenu.
Na 100 godina košarke u Srbiji, kakav je osećaj to što se ima medalja.
– Nikada se nije postavljalo pitanje da li smo ujedini, nego vi. To već nije moj posao. Danas sam pročitao negdje kako smo mi napravili atmosferu da smo bili loši. Mi smo ovakvo igrali i na Evropskom prvenstvu, odlično, osim posljednjih 10 minuta protiv Italije. Izgubili smo. Lakše je kada pobjediš. Mi smo i prošle godine imali ujedinjen tim. Disali smo tako. Šta želi trener da kaže – najbolji dio srpske košarke su igrači. Tačka.
Požrtvovanost, to što Aleksu nazivaju “pitbulom”, navodi Telegraf.
– Ne bih to komentarisao. Ja sam na konferenciji da objasnim pobjedu i našu igru. Dodao bih da odbrana počinje od Milutinova i visokih igrača. Od nekoga mora da počne, pa se onda kao jedan lanac nastavlja. Ako jedna karika pukne, to je gotovo. Uvijek je najvažnija odbrana spoljnih igrača. To igrači znaju. Ovi visoki igrači koji poslije toga dolaze u šansu da igraju dobru odbranu, daju ogromno povjerenje bekovima, kao što je to slučaj sa Avramovićem, Bogdanovićem… Sa velikim samopouzdanjem mogu da igraju odbranu protiv igrača kakav je Šaj. Tako da ne bih ja govorio o tome. On je to pokazao i u Partizanu. To je njegov put, njegov način kako igra. On to želi da igra i srećan je zbog toga. Svi su priznali to… Igrao je fantastičnu odbranu, Dobrić je postigao danas 16 poena. Mi pričamo o odbrani, a ovde stoji da je to procenat od 62 odsto uspešnosti.
Bonus video
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu