Uradio je filmove o Draganu Džajiću, Ivici Osimu i Ćiri Blaževiću, a sada je prešao na košarkaški film o velikanu Jugoslavije, Hrvatske i Čikago Bulsa.
Za hrvatske medije, govorio je Sabahudin Topalbećirević o tome kako mu je uspjelo da okupi takve velikane.
– Dugogodišnje je to druženje u koje se utkalo povjerenje. Vidjeli su da znam dosta o sportu, da nemam nikakvu lošu namjeru i onda to ide lakše. Moram reći da su to poznanstva, slobodno mogu reći prijateljstva koja dugo traju, s nekima i više od 30-35 godina. Iz svakog tog filma se može puno naučiti o tome kako se postaje i sportista i čovjek, jer su to ljudi koji su ostavili veliki trag u fudbalu i na evropskom i svjetskom planu, ne samo našem ovde, regionalnom. Sretan sam što smo to snimili dok su Osim i Ćiro još bili živi, jer danas imamo dokumentovane njihove priče, s Ćirom sam osim filma, uradio i serijal, jer kada razgovarate s takvim ljudima koji su imali nevjerovatne karijere, bude vam žao svake rečenice koja je izgovorena, da se ne iskoristi – kaže Baho za Jutarnji.
Filmovi imaju dodatnu vrijednost jer smo ostali bez dvojice velikana. Jako mi nedostaju Osim i Ćiro. To su dva čovjeka s kojima sam znao dugo da sjedim, pričam i uživam. S Osimom isključivo o fudbalu, a s Ćirom o svemu pomalo. Jako sam ih volio, cijenio i poštovao. Ovacije, suze nakon premijera u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu meni su najbolja povratna informacija.
– Sad je vrijeme za Kukoča. Toni ja smo generacijski blizu, on je bio veliki as a ja sam pratio njegovu karijeru, prvo kao navijač, a kasnije i kao sportski novinar. Prvi put smo se vidjeli još u Sarajevu 1991, na revijalnoj utakmici, gdje je bio uvjerljivo najbolji u svakom segmentu. Kakve je samo ovacije tada doživio od sarajevske publike u Skenderiji. Mislim da se toga ni ne sjeća. Drugi put 1999. u Francuskoj, kada su Hrvatska i Bosna i Hercegovina bili u istoj grupi. Mislim da se i toga ne sjeća haha. U vrijeme korone, kada je sve stalo i kada smo ostali zatvoreni u kućama, što je za mene kao izuzetno aktivnog čovjeka bilo dosta teško, shvatio sam da moram nešto raditi. A kako je sve prešlo na onlajn sistem, pomislio sam zašto ne bih i ja radio preko društvenih mreža uživo intervjue sa sportistima, koji su kao i mi, silom prilika, možda prvi put u životu, bili zatvoreni – rekao je on.
Razočaran je Baho zbog Splita.
– Kako sada stvari stoje u Splitu je neće biti, jer niti znam s kim treba razgovarati niti su oni s kojima sam razgovarao pokazali neku predusretljivost. Iskreno, za mene je to sramota, jer mislim da se ovakav film mora prikazati i u Splitu i u Zagrebu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu