Taj čudni Partizan. Kada je osvojio šest titula u nizu, mijenjale su mu se uprave i unutrašnje strukture, bilo je previranja, smjena i promjena, ratova unutar kluba, jednom prilikom i dvojica kandidata za predsjednika (Dragan Đurić i Savo Milošević). Sada, kada će gotovo sigurno šestu godinu zaredom ostati bez šampionske krune, unutar zidina u Humskoj 1 je bonaca.
Najavljena sjednica Upravnog odbora, na kojoj su pojedini nagovještavali neke krupne promjene, završila se po onoj narodnoj:” treslo se Topčidersko brdo, rodilo se – ništa”. Samo koji red ispraznog saopštenja, u kojem se konstatuje ono što je klub dan ranije objavio da je “Igor Duljaj novi trener crno-bijelih”.
Što se tiče klupskog rukovodstva, čije su ostavke tražili navijači na protestu pred meč sa Šerifom u Ligi konferencija, tu se ništa nije dogodilo. Tandem koji vodi Partizan od decembra 2014. godine, Milorad Vučelić i Miloš Vazura, ostaje na svojim pozicijama. Vučelić je tog datuma postao potpredsjednik kluba iz Humske 1 u vladi Zorana Popovića, a kasnije je, po njegovom odlasku, poguran da postane prvi čovjek kluba.
Vučelić i Vazura, koji je od tog decembra 2014. do danas na mjestu generalnog direktora, ispratili su iz kluba većinu članova tadašnjeg Upravnog odbora (Ljubiša Tumbaković, Vojislav Nedić, Dragan Bjelogrlić, Srđan Cekić, Nenad Janković, Ivan Maričić…), pa i pojedine potpredsjednike kao što je bio Vladimir Vuletić ili sportskog direktora Ivicu Ilieva i to dva puta. Bio je tu jako kratko Dragan Ćirić na istoj funkciji.
Ali, što je još zanimljivije, ispratio je vodeći tandem crno-bijelih 11 trenera. Duljaj, svježe promovisan, ujedno je 12. šef struke otkako je tandem “V – V” za komandama Parnog valjka.
Uprava koja je došla tog decembra zatekla je na poziciji šefa struke Marka Nikolića i brzo mu je došla glave.
Na njegovo mjesto je došao Zoran Milinković, a onda su se redali Ljubinko Drulović, Ivan Tomić, pa ponovo Marko Nikolić, onda Miroslav Đukić, Zoran Mirković, Savo Milošević, Aleksandar Stanojević, Ilija Stolica i na koncu Gordan Petrić.
Dakle, za nepunih osam i po godina vladavine, promjenjeno je 11 trenera ili u prosjeku više od jednog po sezoni. U istom periodu Partizan može da se pohvali osvajanjem dvije titule (2015. i 2017.) i četiri Kupa Srbije (od 2016. do 2019.). U posljednje tri i po godine trofejna sala nije otključavana, jer nije imalo šta da se u nju unese. Ali za klupsko rukovodstvo stanje je redovno, odnosno, što bi rekao bivši sportski direktor Ivica Iliev, sva je krivica za posljednja posrtanja na treneru i igračima, piše Mocart sport.
U tekućoj sezoni, koja nije još došla do posljednje trećine, Partizan ima trećeg trenera. Igor Duljaj se prihvatio dužnosti u nimalo ružičastoj situaciji. Klub će sasvim je jasno završiti i ovu takmičarsku godinu bez trofeja, nema više ni Evrope, navijači su krenuli u proteste, ekipa je nokautirana, kapiten se svađa sa ono malo publike što je došlo na posljednju utakmicu…
Za to vrijeme uprava je zasjedala i odlučila da će uskoro nešto da odluči. Ne treba žuriti, niti nešto dirati, Petrić je sam odstupio s dužnosti, po tradicionalnom rezonovanju aktuelnog rukovodstva, to je dovoljno. Drugih krivaca za još jednu sezonu čak i bez šanse za trofej – nema.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu