Istakao je ovo u intervjuu za Srpskainfo najbolji izdanak akademije Igokee Dalibor Ilić koji polako ali sigurno postaje jedan od važnijih igrača u rotaciji Crvene zvezde. Momak iz Višegrada dobija sve više prilika kod Duška Ivanovića koje koristi na najbolji način i polako ispunjava potencijal koji mu je odavno prišiven.
– Nisam dočekao nespreman priliku koju sam dobio. Šteta što nismo pobijedili više utakmica u posljednje vrijeme, ali sam ubijeđen da je kriza iza nas i da ćemo već od naredne utakmice početi seriju pobjeda. Bliži se i borba za prvi trofej, Kup Radivoja Koraća. To je prva prolazna stanica u sezoni, pa se nadam da ćemo je savladati na najbolji način.
Utisak je da ste imali nesreću da je jedan trener (Dejan Radonjić) dogovorio Vaš dolazak, kod drugog (Vladimir Jovanović) počeli ste mandat, a kod trećeg (Duško Ivanović) dobili šansu. Nije baš rasplet koji priželjkujete kada pravite veliki korak u karijeri.
Baš tako. Trebalo mi je malo vremena da sve posložim u glavi. Ipak sam iz jedne mirne sredine u kojoj sam proveo osam godina došao u klub u kojem su uvijek najviša očekivanja. Izdešavalo se i to sa trenerima, ali sam u međuvremenu očvrsnuo i sada sam spreman da pokažem koliko mogu.
Ozbiljnu šansu Vam je ukazao Ivanović. Iskusnog trenera “bije” glas da je vrlo strog, a da su treninzi spartanski. Kako to izgleda u stvarnosti?
Ukoliko želiš da napreduješ svaki dan moraš da radiš maksimalno. Zbog zgusnutog rasporeda svaki trenutak moramo da iskoristimo da treniramo. Ivanović je sve dodatno utegao, disciplina je velika, sve je na vrlo ozbiljnom nivou. Pripada staroj školi, ali je uspio da iskoristi sve prednosti koje imamo kao ekipa, a prikrio mane. Rezultati su odmah došli, a on je tu da sav pritisak prihvati na sebe. Trudi se da mi igrači razmišljamo samo o igri i da ga slušamo. Kada je tako rezultat je zagarantovan. Sa druge strane, u svakom trenutku se zna ko šta treba da radi, moramo da slušamo i sprovodimo ono što se od nas traži.
Koje je savjete Vama dao?
Prvo i osnovno je da daješ maksimum. To se podrazumijeva. Moraš uvijek da budeš 100 odsto spreman. Takođe, ponavlja da su greške sastavni dio igre, ali da ih kroz odbranu i borbu možemo kompenzovati. Tuča i požrtvovanost se podrazumijevaju. Njegov stav je da i kada izgubimo znamo da smo dali sve od sebe.
Na posljednjoj utakmici protiv Igokee sjajno ste sarađivali sa Fakundom Kampacom. Kakakv je osjećaj igrati sa njim?
I sa njim i sa Lukom Vildosom sve izgleda jednostavno, nevjerovatno. Kod Kampaca je ključ da moraš uvijek biti spreman da ćeš dobiti loptu. Da se krećeš, rolaš i budeš spreman, a on će već nekako naći način da te pronađe. Velika je šteta i za nas i za košarku što ne može da igra do kraja februara u Evroligi. Sigurno bismo imali nekoliko pobjeda više… Posjeduje ogroman kvalitet i iskustvo, zna da stane na loptu kada je to potrebno. Ali eto, brzo će i kraj februara, nadam se da ćemo do tada popraviti poziciju kada je u pitanju borba za plej-of, pa sa njim nastaviti put ka Top 8.
Igranje u Zvezdi podrazumijeva i veliku dozu pritiska. Kako se nosite sa tim?
Iskreno, do sada nisam osjetio nešto posebno. Trener se trudi da nas rastereti, a i ja sam takav po prirodi. Siguran sam da će ga biti pred finalni turnir Kupa Koraća, jer je u igri prvi trofej i već viđeno polufinale sa Partizanom. Ali polako, moramo svaki meč da shvatimo maksimalno ozbiljno.
S kim se najviše družite van terena?
Mnogo mi je na poletku pomogao Ognjen Kuzmić, sa njim sam i cimer. Sa svima se družim, mnogo vremena provodimo zajedno. Tu su Stefan Lazarević i Filip Petrušev sa kojima se znam od ranije. Atmosfera je sjajna i stvarno smo prava ekipa.
Kakva je interakcija sa navijačima?
Uh, mnogo nam znači njihova podrška kako u dvorani, tako i na ulici, putem društvenih mreža… U posljednje vrijeme dobio sam dosta poruka, svi me bodre i žele da nastavim ovako. To mi naravno daje dodatnu snagu i želju da napredujem. Vidim da me vide kao igrača za budućnost.
Imali ste lijep ispraćaj iz rodnog Višegrada ljetos, dolaze li sugrađani na utakmice?
Dolaze, u velikom broju. Upoznao sam i dosta naših ljudi iz čitave Srpske. Često se na ulici čuje „Đe si zemo, šta ima“ (smijeh). Nisam ni znao da ima toliko naših ljudi…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu