I opet ga volite jer je Srbin, jer je najbolji u eri najboljih, jer čini Srbiju boljom zemljom nego što vam inače izgleda – poručuje novinar Sportala Marko Stjepanović u svom blogu koji prenosimo u cijelosti:
“I mene Novak u mnogim stvarima naizmjenično nervira i oduševljava.
Na primjer, jezivo me iritira zbog posjeta onim bosanskim “piramidama”. A duplo više zbog vakcina!
S druge strane, paradoks: nema većeg Srbina, a ni većeg kosmopolite u jednoj istoj osobi. Poštujem tu njegovu osobinu.
Jeste Novak i “srbenda” i SPC i Kosovo i sve to, ali ne sjećam se situacije da nije bio za pomirenje i toleranciju.
Ne znam da je ikad rekao išta osim dobrog o Hrvatima, Crnogorcima, Bošnjacima.
Čestitao je hrvatskim fudbalerima na polufinalu Mundijala u Kataru – čak i onim fudbalerima koje mnogo često uhvate s ustaškim pjesmama u ustima.
Iskreno vjerujem da nemamo nikog bližeg od Hrvata i svih Jugoslovena, ali onima ja ne bih čestitao.
Poslije sam razmišljao: možda je greška u meni, a ne u Novaku? Možda treba kao što je spjevao Ršum prije hiljadu godina: “Domovina se brani ljepotom / i čašću i znanjem / domovina se brani životom / i lijepim vaspitanjem”.
Sve te Novakove oprečnosti, oko kojih godinama bjesne svađe, čine ono što je najbolje kod Novaka.
Novaka strasno volimo i mrzimo u isto vrijeme jer nas izvlači iz komforne zone.
Svi mi obožavamo vlastita predubjeđenja, da smo u taborima, da smo ili-ili: partizani ili četnici, građanisti ili nacionalisti, folkeri ili rokeri.
A onda se pojavi neki tamo koji prelazi sve utvrđene granice.
Koji je istovremeno i “srbenda” i vegetarijanac; i vernik i građanista; i nacionalista i kosmopolita: i antivakser i lijepo vaspitani poliglota i humanitarac.
Odvikli smo od se takvih ljudi, jer živimo u mjehurima društevnih mreža, čiji algoritmi promovišu osjećanja isključivosti i konflikta.
Ne samo da nas bombarduju tim emocijama, već i mi sami, u nametnutoj atmosferi nesigurnosti i opšte agresije, nesvjesno tražimo “sigurnost” u zaraćenim taborima binarne svijesti – “ili si s nama, ili protiv nas”!
I kako onda da nas Novak ne iznervira?! Veliki Srbin koji čestita Hrvatima? NEMOGUĆE! Kosmopolita koji voli i brani Kosovo i Srpsku pravoslavnu crkvu?! NEČUVENO!
Previše je, brate Novače! Odluči se: jesi li s nama, ili protiv nas?!
P. S. Disklejmer: nisam navijač Novaka Đokovića. Odrastao sam i upoznao tenis u eri velikih udarača – Bobe, Bekera, Edberga, Navratilove – i ovo što Novak i Nadal danas rade nije mi zanimljivo kao što je bila servis-volej igra.
Pratim rezultate, ali ne gledam Novakove mečeve. Čak sam i istorijsko finale u nedjelju odrijemao bez griže savjesti.
Iako me Novak nervira kao teniser, ipak ga beskrajno cijenim kao Tenisera.
Tu snagu volje i karaktera nisam vidio još od Majkla Džordana.
Kad se jednom dosegnu bogatstvo, titule i slava, 99 odsto sportista mentalno završi karijeru.
Ne i Džordan, ne i Novak. Ko bi se pri zdravoj pameti akao da u 36. godini pod povredom juri 22. gren slem? Zar je malo 21, i to u eri Nadala i Federera?!
Novaku je malo. I cijenim taj mentalni sklop od čelika. Tu želju za stvaranjem istorije. Zato sa osjećajem privilegije i strahopoštovanja pratim karijeru atlete čije mečeve naprosto ne mogu da podnesem.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu