Svjetsko prvenstvo u Poljskoj i Ševdskoj izabranici Tonija Đerone završili su na 11. mjestu u generalnom plasmanu, što je najbolji rezultat muškog nacionalnog tima još evropskog srebra iz Beograda 2012. godine.
Primarni cilj bilo je četvrfinale i odlazak u kvalifikacije za Olimpijske igre u Parizu 2024. godine. Nije uspjela Srbija ni jedno ni drugo. Nadala se, borila, pratila tok silnih kalkulacija, matematičkih proračuna, vjerovatnoća i na kraju završila prva ispod „crte“ u oba slučaja, prenosi Sportal.
A možda je sve moglo biti drugačije. Nedostajala je sreća, ali i Dejan Milosavljev na golu u najvažnijoj utakmici na ovom takmičenju, kada je srpski tim minimalno poražen od Njemačke (34:33) u drugom meču grupne faze.
Upitan je bio čuvar Berlina za SP, do posljednjeg trenutka se nije znalo da li će uspjeti da se oporavi od povrede skočnog zgloba. Nije sa timom krenuo u Katovice, jer je na osnovu prethodnih dogovora Rukometnog saveza Srbije i njegovog kluba, čuvar mreže srpske reprezentacije otišao na unaprijed planirane ljekarske preglede i kontrole u Berlin.
Činio je medicinski tim reprezentacije sve da se 26-godišnji golman iz Pančeva oporavi, a onda su došle i lijepe vijesti iz Njemačke – Milosavljev će se naknadno priključiti reprezentaciji u Poljskoj.
Došlo je konačno i zeleno svjetlo, ali tek posle duela ove dvije reprezentacije. U životu nema slučajnosti, a teško da je Milosavljev baš slučajno dobio dozvolu da među stative stane poslije okršaja sa Pancerima.
Svjesni su Panceri koliko je golman Berlina važan šraf u mašineriji španskog stručnjaka, koliko poznaje njemačke igrače koji su izašli na crtu njegovim saborcima u nacionalnom dresu, a sve je lakše kada na golu nije mađioničar, koji i te kako zna da začara mrežu. A kako izgleda kada Milosavljev spusti „roletnu“ uvjerio se Katar u narednom meču grupne faze, kada je golman Srbije proglašen za igrača utakmice.
Svojim dolaskom unio je sigurnost i dao dozu samopouzdanja rukometašima Srbije, pa je žal za minimalnim porazom od Njemačke još veći. Sa njim na golu gotovo sigurno Srbija ne bi izgubila, vrata četvrtfinala bi bila odškrinuta, a time i kvalifikacije za OI, gdje su rukometaši Srbije učesnici posljednji put bili davne 2012. godine. Sve je to sada samo još jedno „šta bi bilo kad bi bilo“.
Bilans je takav kakav jeste, jer ruku na srce, nije srpska javnost u posljednjih nekoliko godina imala mnogo povoda za radosti kada je rukomet u pitanju.
Najvažnije je da se srpski rukomet dolaskom Tonija Đerone pomjerio sa mrtve tačke, da u nacionalnom timu postoji sistem, da se zna ko šta radi i da Srbija igra moderan rukomet.
Ovo SP je samo dodatna lekcija i dio slagalice koju Španac sa Srbima slaže, jer ništa ne dolazi preko noći, pa ni rezultat i uspjeh. Još dosta rada, strpljenja, podrške moraće da se uloži u ovaj tim, koji je pokazao da ima potencijal. I vrijeme radi za njega.
Možda su Njemci namjerno minirali Srbiju i Milosavljeva, a možda samo Srbija još uvijek nije bila spremna za “nešto veliko” i plasman među osam najboljih na svijetu. Rukometni bogovi su tu da sve vide i nagrade po zasluzi, a Đeronina Srbija će biti nagrađena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu