Otvorenim pismom se Dražen zahvalio ljudima koji su pružili podršku porodici u bolnim danima, a i još jednom se oprostio od Siniše.
– Nikada riječ ne može da opiše tugu, nikada rečenica ne može da iskaže pravu bol. Ko ovakav gubitak osjeti, zna šta su bol i tuga. Bol onaj najgori, tuga ona najveća. Izgubili smo naše svjetlo, stub naše kuće i naših života, našeg brata, sina, supruga, oca i djeda. Svjesni smo da Siniša nije bio samo naš i da su ga i srpska i italijanska nacija smatrale svojim i zato osjećamo da u ovom bolu nismo sami. Fudbalski svijet koji smo vidjeli, narod i podršku, zasigurno govore koliko je bio veliki. I za fudbal i za narod. I za Srbiju i za Italiju. I kao igrač i kao trener. Želim da se ispred porodice Mihajlović zahvalim i izrazim duboko poštovanje svima koji su nam uputili riječi ohrabrenja i saučešća, svim srpskim, italijanskim i evropskim medijima, svima iz svijeta fudbala, Sinišinim saigračima, kolegama, saradnicima, prijateljima, poznanicima, svima koji su ga voljeli i poštovali i u čijim mislima je bio tokom njegove duge i naporne borbe. Vašu podršku nikada nećemo zaboraviti. Za trenutak su se ujedinile dvije crkve na tome posebnu i neizmjernu zahvalnosti iskazujemo patrijarhu Porfiriju koji je dao saglasnost vladiki Andreju Ćilerdžiću da održi opelo. Patrijarh lično je dao odobrenje da se napravi pravoslavni krst kako bi bio dopremljen u Rim. Posebnu zahvalnost izražavam predsjedniku Aleksandru Vučiću i Vladi Republike Srbije na neizmjernoj podršci koju smo imali od njih. Ambasadi Srbije i Ambasadi Srbije pri Svetoj Stolici. Takođe, ambasadorki Crne Gore u Rimu Mileni Šofranac Ljubojević. Hvala rukovodstvu Crvene zvezde na čelu sa Zvezdanom Terzićem i Svetozarom Mijailovićem koji su nam još jednom pokazali koliko je naš Siniša neotuđiv dio crveno bijele porodice. Sve boje i timovi bili su ujedinjeni u našem bolu. U ovoj utakmici zvanoj borba za život navijali su svi kao jedan. Hvala navijačima Crvene zvezde, podjednako Partizana koji su mu odali počast. Ništa manje i navijačima Lacija, Bolonje, Intera, Rome, Sampdorije, Milana, Fiorentine, Torina… Dijelu delegacije FSS koji je došao na poslednji ispraćaj našeg Siniše. Jedino ostaje nejasno zašto se nisu udostojili da izjave saučešće članovima porodice i pruže riječi utjehe. Zahvaljujemo se čak i onima koje je moj brat smatrao velikim prijateljima i učestvovao u stvaranju njihovih karijera, a koji se nisu pojavili na sahrani niti izjavili saučešće porodici. Njima na čast. Hvala zemlji Italiji koja je upriličila ispraćaj dostojan najviših državnih činovnika i time još jednom pokazala da je za njega drugi, a sada i vječni dom. Na kraju, hvala do neba mojoj snaji Arijani. Ženi koja je lavovski sa mojim bratom vodila ovu borbu od prvog do poslednjeg dana. Samo nas dvoje znamo kroz šta smo prošli i koliko nas je ova bol učinila jačim i jedinstvenijim. Pamtimo Sinišu onakvog kakav je bio, a bio je veliki. Nije samo bio, nego je i ostao. Nikada zbogom, samo doviđenja dragi moj brate, Dražen Mihajlović, napisao je Mihin brat.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu