Tandem iz Niša, obično zadužen za proboje po krilima i centaršuteve u kazneni prostor protivnika, čvrsto veruje da ova generacija srpskih igrača ima sve moguće preduslove da u Kataru napravi veliki rezultat:
– Sjećam se kako su Grci doživjeli osvajanje Evropskog prvenstva 2004. godine. Ne mogu ni da zamislim šta bi se u sličnoj situaciji dogodilo u Srbiji. To bi bio pakao. Sličnog smo mentaliteta, ali bi kod nas bila još veća euforija. Sjajna smo grupa, igramo odličan fudbal i zaslužujemo da budemo na najvećoj smotri svjetskog fudbala. A kad smo već tamo, hajde da napravimo čudo – kaže Živković.
Šta bi to bilo čudo? Možda četvrtfinale, podvig koji je selektor Stojković ostvario sa svojom generacijom 1990. godine?
– Ne. Ja mislim na finale. I da osvojimo – najnormalnijim mogućim tonom izgovorio je momak koji je sa generacijom zlatnih Orlića trijumfovao na Svjetskom prvenstvu za omladince 2015. godine.
U tome i jeste poenta. Fudbaleri koji u mlađim kategorijama steknu šampionski gen, nastave da razmišljaju šampionski i u seniorskoj konkurenciji.
Sa druge strane, Nemanja Radonjić je jedan od 11 momaka iz italijanske Serije A koji će na Svjetskom prvenstvu u Kataru braniti boje naše reprezentacije.
– Često sam ovih dana pričao sa klupskim drugovima iz Torina na temu Mundijala. Vlašiću nikako nije jasno kako to da uvijek imamo fenomenalne igrače, a nikada ništa nismo napravili na velikom takmičenju. Možda je sada pravi trenutak. Rikardo Rodrigez je jedan od najiskusnijih u reprezentaciji Švajcarske, moguće je da ćemo biti direktni rivali na terenu. Šalio sam se njim, rekao sam mu da je gotov. Priznao mi je da ne voli da igra protiv mene ni na treningu. Cijenim ga kao igrača, ima odličnu tehniku za jednog defanzivca, umije da iznese loptu i često u Torinu gradimo akcije koje počinju od njega.
O atmosferi u reprezentaciji Srbiji najbolje govori slika iz aviona ili karantina, gdje se više od 20 igrača zanima i provodi slobodno vrijeme uz jednu istu društvenu igru.
– Iskreno, ja ne učestvujem jer ne volim te društvene igre, ali obavezno stojim sa strane i pratim šta se dešava. Zanimljivo mi je da vidim ko se najviše nervira. Recimo, u Mafiji je poenta da se dobro slaže. Pošto je Mitar obično među najboljima, nadam se da će umijeti da slaže i Brazilce na terenu. A poslije toga Kamerunce i Švajcarce.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu