Postoje neki mečevi za sva vremena. Recimo, čuveni stoti vječiti beogradski derbi. Ovo je priča o Nikoli Radmanoviću. Nekadašnjem igraču kog su uništili poroci….
U svojoj bogatoj fudbalskoj karijeri nastupao je za Crvenku, Vrbas, Bečej, Crvenu zvezdu, špansku Meridu. Za Crvenu zvezdu, u eri trenera Ljupka Petrovića, odigrao je oko 80 utakmica. Kao igrač veznog reda bio je poznat kao vrlo koristan i zahvalan fudbaler. 1995. godine, u dresu Crvene zvezde, zajedno sa Dejanom Stankovićem, Zvonkom Milojevićem, Dejanom Petkovićem i Pericom Ognjenovićem, osvaja duplu krunu i tako svoje ime zlatnim slovima upisuje među šampione. Kasnije je bio je i prvi pomoćnik trenera Crvene zvezde Vladimira Petrovića Pižona.
U paru sa Dejanom Stankovićem na sredini terena razbio je favorizovani Kajzerslautern i zauvek osvojio srca “delija”.
Nikola Radmanović je bio čovek velikog šarma, duhovit na terenu i van njega. Volio je sva zadovoljstva života, imao je ukus za sve što je lijepo. Volio je ljude, muziku, društvo, kafanu. Družio se sa najvećim zvijezdama domaće estrade i dovodio ih u svoju Crvenku.
Svojom pojavom zaustavljao je saobraćaj i bio je idol mladih. Bilo gdje da sjedne u Crvenki, odmah bi za njegov sto stiglo piće ili bi ga kelner upitao šta želi, jer to naručuje čovek za drugim stolom. Živio je Nikola buran život i kao većina mladih ljudi nije razmišljao o tome šta će biti sutra.
Ako je Nikola pevao pesmu “Kafana je moja sudbina”, onda je pjevao istinu. Kafana mu to zaista i jeste. I kao radno mjesto i kao drugi dom i kao pogibija koja će mu odnijeti i godine i zdravlje i novac, do koga je držao kao do lanjskog snega. Novac je trošio, dijelio, ostavljao po kockarnicama. Dok su drugi igrali da se skuće i zarade, Nikola je igrao za poroke…
Ipak, bio je veliki šmeker, odličan fudbaler i neko ko će navijačima crveno-bijelih zauvek ostati u lijepom sjećanju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu