Brojni žitelji Srbije su doživjeli trauma. Jednu takvu ispričao je Bojan Ostojić, sadašnji fudbaler Partizana.
Defanzivac crno-bijelih, onda samo petnaestogodišnji mladić, sjeća se svake bombe koja je padala pored aerodroma Ponikve i na svu sreću lažne vijesti da mu je je najstariji brat Zoran stradao i izgubio nogu.
− Ja sam najmlađi od petoro dece. Zoran, Zorica, Goran, pa sestra Gorica i ja. Za vrijeme bombardovanja bio sam u Sevojnu. Nismo očekivali da će biti toliko strašno, dok sa prozora nismo vidjeli kako gađaju vojni aerodrom Ponikve udaljen 23 kilometara od Sevojna. Tada smo shvatili da je vrag odnio šalu, da je stvar ozbiljna i odlazili smo u sklonište. U skloništu smo provodili i dane i noći, sve do trenutka kada smo saznali da je moj najstariji brat Zoran, koji je u to vreme bio na ratištu na Kosmetu ranjen, rekao je Bojan za klupski sajt.
Ostojić ne zaboravlja dan kada je ponovo ugledao brata, koji se vratio sa ratišta i oko čijeg stanja su stizale razne dezinformacije.
– Kao danas se sjećam, 13. aprila 1999. godine. Dobijali smo razne informacije, od toga da nema nogu, pa do toga da je poginuo. Živjeli smo u neizvjesnosti sve dok ga nije njegova jedinica SAJ dovezla u Sevojno. Bogu hvala, bio je povrijeđen samo u ruku, dok je njegov najbolji drug poginuo, a nekoliko ih je bilo ranjeno. Kada je došao i rekao da više ne idemo u sklonište, već ostanemo kod kuće, za mene je kao dijete tada rat prestao. Uz njega sam se osjećao smireno i više nisam znao za strah, poručio je Bojan Ostojić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu