Danas će se u ne baš uobičajenom fudbalskom terminu voditi žestoka borba. Bitka na stadionu Partizana počinje od 18 časova i 45 minuta, a ono što će crno-bijeli protiv praške Sparte probati da urade može donijeti mnogo. Kako njima, tako i celokupnom srpskom sportu.
U rukama Aleksandra Stanojevi'a je sudbina osmine finala kao i onih jedanaest boraca koje će poslati na zeleni ring. A namjera je odavno jasna – pohod ka što daljem plasmanu u Ligi konferencija.
U skladu sa tim, sigurno je da će posle pobjede u Pragu i protiv Radničkog na svom terenu, Stanojević morati da donese i neke promjene, pa s toga ne bi čudilo ukoliko bi na teren poslao ovaj tim:
Popović, Živković, Miletić, Vujačić, Urošević, Zdjelar, Natho, Jojić, Marković, Menig, Rikardo.
Dakle, jednu stvar bi time promijenio u odnosu na tim koji je doneo trijumf. Ne bi bilo Miljkovića u sastavu, momka koji je često osporavan i mnogi navijači ne veruju da on može da napravi razliku.
Sa druge strane, on je na mnogim utakmicama svoj posao odradio lavovski i muški, a Stanojević mu vjeruje. Ipak, očekuje se da će po desnoj strani ipak zaigrati Živković, koji ga je i zamijenio u Pragu usljed lakše povrede koju, prema navodima iz crno-belog tabora Miljković još nije prebrodio. Osim ako se nekim čudom ne oporavi do večeri.
Možda i glavna nepoznanica za Stanojevića bio bi vezni red. U napadu je lako, ne možete da stavite na klupu u ovako bitnom meču najboljeg napadača u ligi i nekog kog bi brojni klubovi poželeli. Možda da Natho ostane na klupi? Nije se proslavio na prošlom meču u Pragu i ostavljen je u svlačionici posle prvih minuta. Ali onda – ko umesto njega?
Ukoliko Jojića trener Stanojević pomerio nešto ofanzivnije, na poziciju famozne “desetke”, onda bi bilo mesta u srcu veznog reda i za povratnika Jevtovića koji je odigrao protiv Kragujevca vrlo čvrsto. Takođe, na desnom boku može da se nađe i Miletić, ali će za tom solucijom Stanojević posegnuti isključivo ukoliko ni Živković ne bude mogao da odgovori zahtevima.
Naravno, Zdjelar zbog svega što donosi na terenu jednostavno mora da igra, baš kao i strelac Menig koji se pojavio i matirao golmana u stilu Dušana Vlahovića. I to baš na asistenciju zamenika kapitena.
Turbo Partizana – “gladna” deca na klupi
A to je donijelo pobedu u Pragu. Niko ne može da mi taj utisak promijeni, s obzirom na to da su crno-beli zaigrali prilično lepršavije u napadu kada su ušli sa klupe Milovanović i Jović. Jednostavno, ta djeca su “gladna” uspeha.
Sa druge strane, ona su i školovana za velike utakmice. Znaju kako je igrati pod pritiskom, odrasli su u čuvenoj školi crno-bijelih koja je napravila igrače i igrače, i pre svega one momke koji na terenu ostavljaju sve. Zato je turbo Partizana večeras moguć sa klupe, jer će Stanojević sigurno u jednom momentu ponovo ubaciti mlade igrače.
On im jednostavno veruje, a oni im vraćaju na najbolji mogući način. Opet, crno-bijelima odgovara i remi, ali to nekako kao da nikad nije opcija kada su u pitanju srpski kluboi. Morao bi Partizan da odigra mnogo bolji meč nego u Pragu, međutim sa druge strane – ukoliko prođu u osminu finala, ko će se pitati da li je igra bila lijepa ili ružna?
U ovakvim mečevima ne pobeđuje lepota, već trenutak, potez. Zato je fudbal najlepši sport, kao što je bilo i u Pragu kada sve do tog 78. minuta nismo vidjeli gol, a onda je sevnula “ljepotica” Zdjelara i egzekucija Meniga.
Neka tako bude i danas, u slavu srpskog fudbal
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu