Košarkaški svijet zavijen je u crno, poruke saučešća pristižu sa svih krajeva svijeta, a među njima je i ona Željka Rebrače.
– Zaista tužan dan za košarku i sve nas, otišao je jedan od najvećih trenera koje smo imali, uz Željka Obradovića svakako najveći. Čovek koji je osvojio najviše sa Jugoslavijom, onom prije i poslije rata. Bio je neko ko je podigao jugoslovensku reprezentaciju poslije raspada velike države – kaže Rebrača za Mozzart Sport.
Ivković je imao specifičan način rada.
– Bio je šmeker. Beogradski šmeker. Način na koji je prenosio znanje… Nije radio po trenerskim šablonima, već…ne znam ni sam kako bih mogao drugačije da se izrazim, na jedinstven način. Usađivao nam je svima radne navike, poštovanje prema saigračima, košarci. Zauvijek ću mu ostati zahvalan što me je uveo u reprezentaciju 1992. godine, jer sam tada upoznao poseban način druženja, porodičnu atmosferu kojoj je stalno težio”, govori Rebrača i dodaje -U ono vrijeme kada nismo igrali, kada smo bili pod sankcijama, pravio je razna dešavanja kako bismo se držali zajedno. Okupljali smo se u Atini da igramo, da budemo na okupu kao ekipa, da budemo prisutni svi zajedno. Uvijek su se organizovala druženja na kojima je on želio da usadi porodični duh, da nam skrene misli od teških vremena”.
I tu nije stao…
– Imao sam priliku da radim s njim i jako sam ponosan na to. Dao mi je veliku šansu da se dokažem, da pokažem ono što mogu kao košarkaš. Baš je teško…čudno, vrijeme ide, ne znam ni šta bih rekao, ostaneš bez teksta…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu