Intervju sa trofejnim sportistom trebao je da bude o 30 godina od osvajanja Kupa IHF kada je Borac sa domaćim trenerom došao da sjajnog uspjeha. Arnautović je tokom igračke karijere osvojio olimpijsko zlato 1984. godine kao i titulu svjetskog šampiona sa Jugoslavijom dvije godine kasnije. Kruna klupske karijere svakako je bio osvojen Kup IHF kada se sa mjesta sportskog direktora rizikujući zdravlje vratio na gol i donio trofej banjalučkom klubu.
Međutim, umjesto o slavnoj prošlosti Arnautović je želio da se govori o budućnosti, jer Borac mora da gleda naprijed i da izvuče pouke iz ove sezone.
-Mene ova sezona Borca mnogo boli. Zar je bilo potrebno da se dovede Veselin Vujović na nekoliko mjeseci, da se potroši ogroman novac a na kraju je klub ostao bez oba trofeja i nije dobio apsolutno ništa. Ovo je najgori scenario, u jeku pandemije da se potroše sredstva do kojih se veoma teško dolazi. Sramota je da ekipa sa ovolikim budžetom ne dođe do titule, niti izbori plasman na finalni turnir Kupa. Uz to su takmičenje u Evropi završili na sraman način, debaklom u Banjaluci protiv Gorenja. To je koliko sam upoznat najteži poraz na domaćem parketu u evropskim takmičenjima. Zbog toga neko mora da snosi odgovornost, a vidim da se svi osim Marinka Umičevića ograđuju- istakao je Arnautović.
Proslavljeni golman i rukometni radnik je istakao da je dolazak Veselina Vujovića bio veoma loš potez jer je odmah bilo jasno da je njemu Banjaluka“prolazna stanica“.
– Nema niko pravo da uništava klub. Govorio sam da je dolazak Veselina Vujovića bio loš potez, iskreno nisam dobar privatno sa njim jer me tjerao iz Beograda i rukometa, pa tako znam kakav je čovjek a i stručnjak. Ali nije on sam došao u Banjaluku i dobio veliku platu, to su mu ponudili čelnici kluba. Eto iskreno vjerujem da je ostao domaći trener Mirko Mikić i da su mu dovedena pojačanja da bi on osvojio titulu sa manje ulaganja. Klub luta u sportskim pitanjima, nema jasnog plana i ambicije se non stop mijenju. Jasno je da je do toga došlo jer u klubu nema nijednog bivšeg rukometaša. Zar je moguće da zaista niko ne odgovara. Barem da pitaju stručnjake koji su proslavili Borac šta treba da urade i kako da istrpe domaćeg trenera.- dodao je popularni Zlaja.
On navodi i konkretan primjer.
– Kad su željeli da smijene Igora Rađenovića koji je pokazao da ima potencijal, išao sam do Marinka Umičevića sa željom da ga uvjerim da istrpe mladog stručnjaka i dobiju trenera na duže staze. Nisu me poslušali i potrošili su talentovanog trenera. Već tada sam ukazivao na loš rad Vladimir Brankovića a Umičević je obećao promjene i smjenu vršioca dužnosti direktora do koje nije došlo. I tada je doveden skupi trener iz Hrvatske Boris Dvoršek, koji je doveo svoje igrače koji su takođe pretplaćeni i na kraju je bio debakl. Branković je kao ponudio ostavku koja nije prihvaćena i na tome se završilo. Ono što me dodatno boli je činjenica da niko ne preuzima odgovornost. Eto jedini se javio Umičević kao neko ko je zagovarao dolazak Vujovića. Uprava je bukvalno prepustila rad jednom čovjeku Vladimiru Brankoviću koji „vedri i oblači“ već gotovo sedam godina, što nije dobro- istakao je na kraju Arnautović.
Rat rasuo sjajnu generaciju
Rat je zaustavio sjajnu generaciju „banjalučkog vrtića“ da napravi dodatni iskorak. Ali uprkos tome većina igrača je uspjela da napravi veoma kvalitetne karijere. Tako je Velimir Petković selektor Rusije, a igrači su imali značajnije igračke i sportsake karijere.
-Realno bilo je loše vrijeme tada pa se ekipa rasula po svijetu i teško nas je sad okupiti. Ali drago mi je da je dosta njih napravilo uspješne kako igračke tako i sportske karijere. Borac nas je jednom okupi oa mi se čujemo kad nam to dozvole obaveze- dodao je Arnautović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu